Zvjezdani šapat Duše

ponedjeljak, 28.10.2024.

Obojana tišina





Izvor:internet


Magleno jutro naizgled sivo,
tišina je obojana i sve je živo.
Dva mokra maslačka zagrljajem se tješe
po zelenoj travi crveno lišće
zadnji ples pleše.
Rosne kapi na paukovoj mreži
biserne niske nižu,
i sve je stvoreno
da božanskost učini nam bližu.

- 09:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.10.2024.

Zvjezdani pogled





Autor slike: meni nepoznat (Blue?)


Kad mi se u duši svemir ogleda
Stopljena s njime kao ukopana stojim
Sva ustreperim od tog zvijezdanog pogleda,
Sunašca daleka u sebi ja brojim.

Ne vidi mu se kraja, ni početak svega
A duša bi moja sve željela znati
U sebi slutim, podno velikog sam brijega
Kojeg nikako umom da shvatim.

Što je to čime pogled svoj zaklanjam?
Kao prepreka il' štit od mene same,
Koje s vremena na vrijeme čudesno uklanjam
A svjetlost zabljesne usred mraka, usred tame.

Tada se kroz dušu provuče, svijet jedan novi
Tko zna kojim čudom on je rođen,
Kroz njega jedrenjak moje duše plovi
Kompasom nutrine oduvijek vođen.

U očima se zrcali sve stečeno znanje
Paperjasta duša treperavo diše,
Jedan treptaj i sve nalik je na maglene sanje
O kojima stih uspomenu piše.

Kad mi se u duši svemir ogleda
Stopljena s njime kao ukopana stojim.
Da mi je zadržati tren tog zvijezdanog pogleda,
Kad sunašca u sebi u svjesnosti brojim.
- 15:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Svjetlosna mreža



Autor slike: Autumn Skye Morrison,
"Light Work" , 61"x38", acrylic on canvas, 2016

Svjetlost tkaju vrijedne ruke
Nevidljivo oku tkanje
Sve iz srca,
I bez muke
Usred Duše grade zdanje...
Od kamena ono nije,
U njem nema niti buke,
Iznutra ga sunce grije
Svjetlosne su ove ruke!

Svaki pokret mrežu tka
Zlaćani je konac spaja,
Pun dobrote i bez zla
Od početka sve do kraja.
A čim tkanje se zgotovi
Mreža mir svoj širi dalje,
Tamom, gdje još hode ratovi
Svjetlost svoju ona šalje...

Tkaju svjetlost vrijedne ruke
Srcu vidljivo je ovo tkanje,
U radosti i bez muke
Rođeno je novo zdanje
Kristalni atomi sjaje
Kroz Tišinu poju OM
Duša duši Svjetlost daje
Usred Mreže naš je dom.
- 14:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Sve je Tvoje



Autor slike: meni nepoznat


Bože
Sve je Tvoje…

Zrak koji dišem
Tijelo koje nosim
Stih svjetlosni kad s ljubavlju pišem
Milostivost za koju, kao prosjek prosim….

Planeta Zemlja na kojoj,
U trenu ovom obitavam
Zadivljenost kad divim se kreaciji Tvojoj
San koji snivam, kad u miru spavam…

Sve je Tvoje…

Posljednja kap vode
Na usnama žednim,
Anđeli što dušu moju vode
U trenucima, duši mojoj toliko vrijednim…
Hrana, voda, šećer i sol
Sva radost i utjeha
Patnja i bol…

Kad pomislim
Kako sve je moje,
Daruješ mi sebe u oblacima prepunim' oluje
I tad zavapim
Tražim pomoć dozivajući ime Tvoje,
Energije ritmično kroz mene prostruje!

U nutrini začujem riječi:
„Raširi krila
Prepusti se kiši
Budi bonaca, kao baršun, kao svila
U nabujaloj rijeci kapljica mila
I teci, samo teci…
Kojim god da smjerom kreneš
I kad tamom korak hodi
Kad posrneš, ili s puta skreneš
Sjeti se da sve je Moje
Misao te Moja vodi!“

Bože
Sve je Tvoje!
Postoji li išta u čemu Te nema?
Podsjeti me uvijek da Svjetlo sam Tvoje
Kada duša zamrači se
I prekrije ju sjena!

Jer sve je Tvoje,
I zrak koji dišem,
Tijelo koje nosim,
Stih ovaj svjetlosni
Što upravo ga Tebi pišem!
- 14:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Lađar




Lađar na lađi neznanog imena
Posjećuje zemlju u daleka vremena
Veslo kad udari po staklenoj vodi
Mine jedan vijek
Drugi vijek polako već hodi ...

Ogledava se u zrcalu od zaleđenih kapi
Mozaik života bivših što polako sad hlapi
Pita samog sebe; „Zar sve to duša prolaziti je htjela?“
Začuđen snagom volje što ostade cijela ...

Lađa nježno zapljuskuje
Stvaraju se vali ...
Prikazuju se litice i mirni morski žali
Ovo mjesto smiraj nudi
Odmor prije puta
Ovaj Lađar ima dušu koja obožava da luta ...

Lađar i lađa nedjeljivi su
Čine nešto vrijedno ...
Olujna su mora pomogla da postanu Jedno!
Neraskidivim su konopcem usidreni u Duši
Stvoreni u prkos strahu koji zna da guši ...

A bilo je i teških dana ...
Punih borbe, ratovanja, smrti
U mislima Lađar po prošlosti vrti…
Visak na lancu od karika zlatnih
Izgovorenih teških riječi
Pogrda raznoraznih ...

Mjesečina isplela je svjetlosni put
Podsjeća Lađara da ne bude ljut
Jer ne postoje na ovom svijetu dvije iste lađe
Kad to shvate ljudska bića
Neće biti rata
Neće biti svađe ...

Lađar u lađi neznanog imena
Posjećuje zemlje u daleka vremena
Veslo kad udari po staklenoj vodi
Mine jedan vijek ...
Novim životom polako već brodi ...
- 14:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog ne funkcionira

Proba
- 14:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 11.02.2023.

PRED VRATIMA RAJA



Autor slike:meni nepoznat



Nadomak vratima raja

Na početnoj stanici

Ili onoj, na kraju samog kraja,

Duša propitkuje sve prohodane pute

One prašnjave, nemirne, uzavrele, ljute

Prisjeća se staza satkanih od zlaćanih niti

Kad je znala bivstvovati u vlastitoj Biti

Vrata samo što odškrinula nije

U ključanici nema ključa

Kroz nju žarko sunce sije

Poziva na hrabar korak kojim sve se mijenja

Ali plug od darme ukopan je

U karmi od stijenja

Polako se stijena mrvi,

Šljunak

Pijesak

Prah

I kroz ovu spoznaju nestaje sav strah

Od prosudbe I osude koje ne postoje

Prohodani životi sklad dugine su boje

Kao pali anđeo pred vratima raja kleči

Ne moli za milost

Već za snagu unutarnju, koja dušu liječi,

Svjetlosni je ključ nadomak njenih skuta

Još nijansu nježnu treba

Da ne bude kruta

Poželi da potok je što kroz šumu teće

Ružin grm mirisni, kao poljsko cvijeće

Kad aurom osjeti biće koje pati

Jedino što u tom trenu duša može dati

Ono što sakupila je kroz bezbrojne živote

Ljubav

Svjetlost

Mir

I zagrljaj dobrote.

Vrata raja jedino se nutrinom otkrivaju

Sve dok to ne spoznaju

Duše tiho snivaju

Nadomak vratima raja

Na početnoj stanici

Ili onoj, na kraju samog kraja.


- 14:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.08.2022.

IME



Autor slike: meni nepoznat


Kojim imenom si se zvala
Kad za postojanje ovog tijela nisi znala?
Jednakim imenom kao i samo Postojanje
Imenom koje označava Istinu i Znanje…

Kojom tintom ispisano ti je bilo ime
Na kojemu papiru i sa čime?
Energijom prepunom valova i rime,
Svjetlosnim kodom što plovio je Oceanom svijesti
Kao što danas plovi se brodom
Kojim još uvijek možeš, u nutrini, samu sebe sresti

Kojim vremenom mjerila si životni tok,
Kad nije bilo stresa i svega što stisnuto je u određeni rok?
Zašto bi Postojanje granicu postavljalo
U vremenu bez vremena, sve se je obnavljalo
Kad puninom vlastitom zaželjelo je prestat' rasti
Jer do tada spoznalo je što to znači
Bujati i cvasti
Snagom samog Postojanja u Bitak se pretočilo
Jer u Njemu iz Njega ono se rastočilo
Sve u Svemu ostalo je kao što je bilo
Iz Svjetlosti u Svjetlost iznova se slilo
Kao što i sada, u ovome trenu
Budni dio ljubi dušu, usnulu i snenu
Kroz prisjećanja i pitanja ona se obnavlja
Gdje zarez je stavljen, putovanje nastavlja

Kojim imenom si samu sebe zvala
Kad za postojanje ovog tijela nisi znala?
Jednakim imenom kao i samo Postojanje
Imenom koje označava Istinu i Znanje…
- 11:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

BITI SRETNA, BITI CIJELA



Autor slike: meni nepoznat

Jednom… davno…
U pradavna vremena
Kad nebom smo letjeli kao ptice bijele
A duše znale za Jednotu
Osjećale da su cijele,
Jedno s Jednim
S Bitkom i tijelom,
Kao zvuk probuđen dok pleše
Tibetanskom zdjelom…
Jesmo li se pogubili u mislima našim
Počeli sakupljat ono čega sad se plašim,
Kroz živote putovali s teretom sve težim
Od kojeg se ovog trena u sekundi naježim
Pa bježim…bježim…
Vratim se kroz misao u pradavna vremena
Slušam žubor tajanstveni
Da 'l potok je… il' stijena,
To što šumi, pa zastaje, kapne kap po kap
A ja želim da me grli taj svjetlosni slap
Kad sam nebom letjela kao ptica bijela
Duša bila jedno s Jednim
Osjećala što to znači
Biti sretna, biti cijela…
- 08:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

PUTOVANJE DUŠE



Autro slike: meni nepoznat

Vijugavom cestom plovi duša moja
Svaki je zavoj pun duginih boja
Koje nebo preslikava na moj sklizak put
Čas tamno je obojen, čas zlaćano je žut.

Na pola sam puta, možda sam na kraju
Kao da je prosinac, a za tren sam u maju
Izvana, iznutra, mješavina boja
Duša u odjelu šarolikog kroja.

Svaki šav te halje, svoju tajnu krije
Jedan tanak kao vlas, u njem boj se bije
Neki drugi kao rana, kanjon pun je zlata
Sakupljenog onih dana, što prepuni su bili rata.

Ima šava nevidljivih, svih boja, veličina
Oboji ih svjetlost što dolazi s visina
Maleni haljetak duše, sad izgleda k'o krinolina
Koja klizi, valcer pleše, dok joj svira violina.

Stopljena sa stazom svojom, u trenu sad smo Jedno
Oblak, kiša, munja, grom, sve jednako je vrijedno
Kao Svjetlost što me ljubi kroz mješavinu boja
Dok putujem kao duša, u odjelu šarolikog kroja.
- 08:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.09.2021.

JASTUK OD SAVJESTI ČISTE



Autor slike: meni nepoznat

Da utoneš u miran san
Dovoljan je
Jastuk od savjesti čiste
U ovoj priči, nitko nije sam,
Ljudi dragi
Još uvijek vi svjesni niste!

Na jednoj strani je lovac
Na drugoj… srna i lane,
Na jednoj strani neustrašivi borac,
Na drugoj oni što strahom vas hrane.
Podijeljeni tako u tabora sto
Nitko nikome ruku ne pruža
Već podmeće nogu
Na ionako sklisko tlo
Daruje se trn, a ne mirisna ruža.

Vjekovima traje
To poznata je igra skrivača
Koja uzima sve, a ništa za uzvrat ne daje
Osim tuge, boli i plača.

Čovječe!
Razbudi se!
Ovo nisu vremena, za stajanje po strani!
Sjeti se…
Netko je uvijek uz tebe
Čuva te…
Grli…
I brani!
Dovoljna je jedna jedina riječ
I jastuk od savjesti čiste
Da može se u miru na njega leć'...

Vi svjesni toga još niste!
- 07:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 24.08.2021.

Mjesečina pjesnikovih snova



Autor slike:meni nepoznat


Mjesec je pred zoru najsjajnije zablistao
Po pjesnikovim snovima stranice listao
Prva strana… samo praznina
Na drugoj uz nju, mir i tišina
Na trećoj uzdah on je ostavio
Mjesečinom bajnom snove pozdravio
I odjednom stranice treperavo dišu
Zvjezdanim slovima sanjivo pišu
Na četvrtoj stranici odloženi kist čeka
Da uhvati ga u vir od akvarela rijeka
Na strani petoj, duša simbol iscrtava
Energije pristižu kao nabujala lava.
Mjesec je pred zoru snove obasjao
Namignuo
Prošetao
Na trenutak zastao
Po pjesnikovoj duši stranice pisao
Stavio zarez, točku obrisao…
Hodočasti kroz misli, dušu i snove
Mjesečinom ispisuje stihove nove.
Jer zna da nadahnuća su k'o mjesečeve mijene
I pjesme se rode, kad za njih dođe vrijeme.

Mjesec je pred zoru najsjajnije zablistao
Po pjesnikovim snovima stranice listao…
- 13:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.12.2020.

Milijun oceana



Autor slike: meni nepoznat



U mojoj nutrini milijun oceana
A svaki od njih udara o stijene
A stijene…
Nepostojane
Nevidljive
Protočne kao vrijeme…
Čas nalik su na vulkansku lavu
Koja u dodiru s vodom zakipi
Pjenušavu crvenu oboji u plavu
U nutrini pukotina,
Zastenje
Zaškripi
I u toj pukotini ocean se rađa
Malen
Nemiran
Željan slobode
U njegovoj dubini već stvorena je lađa
Raspetih jedara, željnih da brode.

U mojoj nutrini milijun oceana
A svaki od njih,
Nov ocean stvara,
Svjetlost ljubi mjesto,
Gdje vladala je tama
Kroz pjesmu novu, o poljupcu progovara.
Svakom rimom udara u stijene
Stijene…
Nepostojane…
Nevidljive…
Protočne kao vrijeme…
- 17:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.04.2020.

Bože spuštenih vjeđa



Autor slike: meni nepoznat


Pišem Ti pjesmu,
Bože spuštenih vjeđa
U vremena ova teška
Čini se da svjetlost je sve bljeđa i bljeđa
A život ljudski kao odabrana greška

Šutiš…
Smiješak lagani na usnama treperi
Znaš... ili tek slutiš
Sekundu kad odabrati ću
Biti čovjekom ili postati nalik zvijeri

Biti čovjekom, što to znači?

Pružiti ruku slabijemu, kad osjetimo da smo jači
Pokloniti osmijeh, radost neka blista
Spavati snom pravednih, jer savjest je čista
Nahraniti dušu i tijelo gladnih
Pružiti toplinu, za doba noći hladnih
Utjeha biti onome tko je traži
Riječ i djelo u suglasju pokaži
I ne boj se prepreka i zamki
Molitvom ćeš koračati
Ma koliko da led je tanki
I po zaleđenom Oceanu božanske svijesti
U Svjetlosti…jednom u tišini…
Pogledati u sebe… Boga susresti…

A zvijer?

Prepoznaj trenutak kad ona se rađa
Uzburkana tad' tvoja je unutarnja lađa
Valovi je udaraju o kamene hridi
Niti duša išta čuje
Niti duša išta vidi
Prepoznaj u sebi taj trenutak sljepila
Mamac ti je bačen, poput opijuma, ljepila
Toneš tada sve dublje i dublje
Za buđenje sad potrebne su posebne trublje

Pišem Ti pjesmu, Bože spuštenih vjeđa
Tek jednu je u nizu
Sve dok riječima oslikavam
Znam da si mi blizu
Osjećam tvoj treptaj mada trepnuo nisi
Gdje god da se okrenem
U svem stvorenom Ti si…
- 10:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 29.08.2019.

Pričat ću ti o Bogu



Autor slike: Juan Ferrandiz


Pričat ću ti o Bogu
Gdje god stignem
Kad god mogu
Pisat ću o Njemu pjesme
Svjetlosne i sjajne
Nek' u srce trag donesu
Poput zvijezde sjajne

Posebno, za trenutke kad potonu lađe,
U tom trenu
Svjetionik ja ću biti
Brodolomcu spas
Put do kopna nek' pronađe

Pjesme neće glasne biti

Neće ih prepoznat svatko

Sve će se iz srca sliti
Grlit će te nježno, slatko

A ti uživaj, kreni dalje
Načina je bezbroj da se ljubav šalje

Ovo je tek djelić priče s Nebeskih daljina
Gdje potoci stihova teku
Piše ih Tišina…

Pjevat ću ti o Bogu
Gdje god stignem
Kad god mogu…
- 10:58 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 28.08.2018.

Anđeoska klupica





Autor slike: meni nepoznat


Na drvenoj klupici anđeo sjedi
Prolaznike promatra, pa nešto proslijedi
Nevidljivom tintom ispisuje po zraku
Vjetrom pošalje, zabilješku svaku.
Prema nebu, prema gore
Strpljivo on grije guzu, cijele noći sve do zore.
Baš je danas sjeo
I poduže čeka
Klupa je stara i nije baš meka
Kao oblak plavi na kojem on spava
Od čekanja ga već zaboljela i glava.
Malene je nogice prekrižio lako
Da krilca su otežala, ne vidi svatko
Samo šumske vile što kriomice vire
Dok su ljudi kao slijepi, hodajući žmire.
Tu i tamo malo dijete na klupicu sjedne
I bakice stare, umorne i žedne
Popričaju s anđelom jer ga srcem vide
Drugi kad ga ugledaju, kao da se stide
Na glas reći cijelom svijetu da anđeli postoje
Izabrali su živjet šutke, glasnosti se boje.

Na drvenoj klupici anđeo još uvijek sjedi
Prolaznike promatra, pa ljubav proslijedi
Onu koju dobio je od djeteta i bake stare
Pošalje ih onima što za njega ne mare
Možda će i oni jednom pored njega sjesti
Strpljivo on čeka
Zna da će ih sresti!
Malene je nogice prekrižio lako
Ugledati ga može apsolutno svatko!
- 13:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.08.2018.

Dvije lutke



Autor slike: meni nepoznat



U kanti za smeće dvije su lutke
Prolaznici ne primjećuju
Prolaze šutke
Nalik su na ljude današnjih vremena
Zaleđen prizor
Priljubljenih ramena
Bez ruku, dlanova, dodir im je stran
I obje su stale u taj neobičan „stan“
Plastičnu kantu za odbačeno smeće
Ukopane u njoj
U svom trenutku sreće.

Možda su ostavljene, onako, na brzaka
Možda ih je umjetnik pažljivo odložio
Djeluju kao ljudi na okončanju braka
Čiji ispit nijedno od njih, nije položilo
Priljubljenih lica
Napućenih usnica
A poljubac nikako da pretoči se u djelo
Tek donji dio obje lutke, na mjesto je sjeo.

Pored njih iz drugih kanti, višak smeća viri
Oni ne primjećuju, jer oboje žmiri
Pa se pitam što je višak u njihovoj priči
Nevidljivi dio tijela
Ili vidljiv,
Koji na nas, ljude današnjice
Uistinu sliči?

U kanti za smeće dvije su lutke
Prolaznici ne primjećuju
Prolaze šutke
Tu i tamo nekome su zanimljiv prizor
Sadašnjosti?
Budućnosti?
Tren prošlosti uhvaćen kroz unutarnji retrovizor?
- 12:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 24.08.2018.

Pod anđeoskim krilom


Autor slike: meni nepoznat


Sjedim na balkonu
Pod anđeoskim krilom
Pijuckam sok od cikle
Ležerno, sa stilom
Svijet se oko mene budi
Tišina se pretvara u zvukove kotača
Moje tijelo istog trena
Za slatkišem žudi
Pojela bih sada barem dva
Rum čoko kolača

Na dijeti sam
Ali danas je petak!
A za nju je najbolji ponedjeljak dan
Ja dižem se kao metak
Da ostvarim svoj san
Hmhhh....
Ormar je prazan, nema slatkiša
A u frižideru nema niti slaniša
Samo cikla, paradajz i paprike dio
„Dejavu trenutak“ koji se već zbio.

Dijeta se nastavlja
A još započela nije
Na balkonu čudan zvuk, netko mi se smije
Čistina, praznina, niti žive duše
Tihi povjetarac počinje da puše
Sok od cikle na stoliću
Iz čaše me gleda
Kažu ako voliš ciklu
Kosa nije sijeda
Niti šlaufić oko pasa ti imati nećeš
Još ako i usput psića svojega prošećeš.

Sad odmori malo
Na balkonu pod anđeoskim krilom
Sok od cikle pijuckaj
Ležerno, sa stilom
Kao da je panaceum ovoga života
Pod anđeoskim krilom, znaj,
Čista si ljepota
- 12:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Radosna vrba


Autor slike: meni nepoznat


Rasplela je svoje smaragdne kose
Sunčevim sjajem okitila grane
Kao maleni dragulji, kapljice su rose,
Na svakom listiću bar po jedan stane.

Vjetar kad zapuše kroz lelujavu kosu
Nakit zatreperi svjetlošću obasjan
Lahorastim dahom on poljubi rosu
Izađe iz krošnje strastven i glasan.

A granje se njiše, radosno poje
Doziva u krošnju dvije ptice male
Koje će na njima sviti, sad gnjezdašce svoje,
I veselim cvrkutom svemu se zahvale.

Vjeverica baršunasta skakuće po travi
I ona je u krošnji učestali gost
Plodnost šumskog drveća na ovom mjestu slavi,
A grančice joj služe k'o čovjeku most.

Leptiri i bubamare lepršaju sneno
Na vrbinoj su kosi ukras svakog dana,
Povremeno zaluta i plavetno vreteno
Često smiraj ovdje potražim i sama.

Zašto joj je čovjek tužno ime dao?
Kad su kose njene radosti sjaj,
Kao da ljepotu ovu prepoznati nije znao,
Kad ugledaš vrbu, prolazniče znaj!
To radosno je biće
Treperavo zrači
Podno krošnje stani
Osjeti je na tren
Dok upijaš snagu, spoznaj što to znači
Dobiti kroz žamor granja blagoslov njen.
Nećeš je više nazivati tužnom
Jer je tuga duši njenoj nepoznati pojam,
Niti ćeš je ikad više doživljavati ružnom
Ispunit će tebe sasvim drugi dojam.

Rasplela je svoje smaragdne kose
Sunčevim sjajem ispunila grane
Ko maleni dragulji, kapljice su rose,
Koje duši mojoj uzdah uvijek izmame.
- 10:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.08.2018.

Neznalica




Autor slike : meni nepoznat



Neznalica sam,
Novčanik pun novčića materija mi je strana
Kao da uronim prste u vruć pijesak
Otvori se neka stara rana
A vrelina pijeska sve jače me žari
Začujem tad riječi:“ Za ovakvo blago ti ne mari,
Jer jednog ćeš dana odšetati bez njega,
Ono ostati će iza tebe
Kao vidljiv dio pješčanoga brijega
Sve ono što vrijedi, što duši je drago
Skriveno od očiju je
Kao najčuvanije tvoje blago“

Neznalica sam,
Kad zašutim jer tišina mi je draža
Od govora, buke, ispraznih riječi
Začujem tad šapat:“ Riječi su teške
Izgovorene britko bez gramatičke greške,
A mogu biti mekše od najmekanije vune
Milovati nutrinu nježno, poput strune,
Vrijednost je ova tvojoj duši draga,
Kad jednom odšetaš van tijela
Bit će dio sakrivenog blaga
Koje će za tobom u vječnosti teći,
Zato uvijek pripazi kako biraš svoje riječi“

Neznalica sam,
Uvijek kad podignem pogled prema gore
Zaslijepi me Svjetlost nebeske zore,
Kao osoba bez vida u nepoznato kročim,
Zaogrnuta plamenom u njemu se smočim,
Začujem tad šapat koji dušu liječi:
„ Zaslijepljenost tvoju mi skupa ćemo preći
Jer kada ne vidiš sjaj izvanjskog svijeta
Iznutra progledaš, svaka čestica je sveta
I sva Znanja stopljena u Jednom
Ono su što dušu tvoju čine toliko vrijednom.
Jer jednog će dana svi odšetat iz tijela,
Sad pravi je čas da budeš ono, što oduvijek si htjela,
Čovjek, žena, duša… svjetlost Božjeg dlana
Čiji zagrljaj poželjet će i najtamnija tama“

Neznalica sam
Kad god pomislim koliko malo znam o svemu
Naiđe taj šapat, nalik je na sjenu
Čas ga ima,
Pa se čini kako trag se njegov u dubini gubi
Odjekuje kroz dušu:“ Ljubav daruj, sama ljubav budi…“
- 12:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 22.08.2018.

Pjesma nenapisana



Autor slike: meni nepoznat


Jednom davno
Bila sam pjesma nenapisana
A riječi su ipak kroz mene plovile
Sve dok rukom Tvojom ne postadoh ispisana
Na svjetlosnu udicu one su se ulovile,
Pa od toga trena
U mrežu Tvoje ljubavi,
Ljubav je moja zapletena
Dok noću zaranjam dubinama svojim
U potrazi za biserom nutrine
Udahe i urone nevješto brojim

Svakim je udahom sve više pitanja
Izdahom putujem,
Sve više je skitanja
Kojima pratim nevidljive stope
Sjetim se na Te, kad kazaljke se preklope
Sjećanja naviru kao bujica riječna
I na tren osjetih da znam, Ljubav je ova vječna…

Jednom davno
Bili smo pjesma, Ti i ja kao Jedno
Onda sam ja zaboravila što duši je vrijedno
Odletjela sam iz te pjesme samo na tren
I nečemu nepoznatom do tada,
Postala isuviše lak plijen
Duša je ušla u ulogu žrtve
Postavila granice, iscrtala crte
Vječnost je pretvorila u kratak hod po žici
Na krilima zavidjela leptiru i ptici
Sve dok nije utihnula u sebi
Tog trena započela povratak ka Tebi,
Jedinoj Svjetlosti, jedinoj rimi
I postala pjesma u vlastitoj Tišini
Sad riječi ponovno kroz mene teku
A Ti, Oceane moj,
Iz oduvijek u zauvijek, grliš ovu rijeku.
- 10:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.06.2018.

Lovac na oblake



Autor slike : meni nepoznat


On putuje svjetovima, oblake lovi

A oblaci su nestašni kao i snovi
Čim jednog sustigne, drugi utekne
Negdje na nebu novog prijatelja stekne
Pa udruženo bježe pred usamljenim lovcem
Kojem plaća ne pristiže uplatom ni novcem
Nego od svakog uhvaćenog oblačka
On na dar dobije dio sunčanog tračka,
Koji je ulovljen bio međ' pahuljastim svijetom
Kad oblak je odlučio zatamniti dan
Prosuti se kišom, travnjakom i cvijetom,
Pokloniti sebe kao oblačasti san.

On putuje dalje, oblake lovi...

Pokušava zatočiti slobodan let
Pa oblak plavičasti krletkom sad plovi
Kao u vazi otkinut' cvijet,
Koji je sa nebom dodir izgubio
Ne sjeća se više što svrha mu je bila
Kad svojim je kapljicama svod nebeski ljubio
Putovao njime bez perja i krila,
Samo ga je vjetar u daljine tjerao
Poljupcima snažnim uzdrmao nutrinu
Ne znajući što je tim dodirom smjerao
Kapima poželio zemaljsku blizinu.

Oblaci namreškani zatočeni stoje
Prepušteni lovcu, jer ga se ne boje!
Pušteni će biti u nečiji san
Zaboravljeni opet kad osvanut će dan,
Kako bi se iznova već stvorili sutra
U nekim drugim snovima,
Putovali do jutra
Na maštovitom platnu unutarnjeg neba.

Lovac na oblake
Baš on nam sada treba!
- 08:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 20.06.2018.

Ništa, baš ništa...



Autor slike: meni nepoznat


Pitala sam anđela svog:
„Što anđele tražiš od mene?“

U duši odjek je šapata tvog:
„Ništa, baš ništa…
Osim ispuniti svo tvoje vrijeme,
Poljupcima svjetlosnim što preci ti ih šalju,
Kad bezvremenim stazama putuju do tebe
Ne bi li kroz dimenzije preletjeli udaljenost najdalju
I kao dar, poklonili ti, taj mrvičasti dio sebe.

Ništa, baš ništa…
Osim molitve kojom zahvalu izustiš
Pa njome zaogrneš nevidljive svjetove
I pri tome tugu s duše otpustiš
Kao tek procvale trešnjine cvjetove.

Ništa, baš ništa…

Što zemaljskim bi novcem kupljeno bilo
U tom Ništa cijeli naš je svijet
U kojem se zbiva, sve što već se zbilo,
A hod po životnoj stazi nalik je na let.

Kojim te pozivamo u kraljevstvo naše
Bez krune i kralja, bez ikakve granice
Gdje piju se kapi iz svjetlosne čaše
A duše su razigrane, plodne oranice.

Na kojima je posijano sjeme života
Iz kojeg se rađa sva Ljubav svijeta
Ništa… u kojem krije se ljepota
Baš ništa…u lotosu koji upravo cvijeta.“
- 11:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 16.03.2018.

Kako reći nekome...



Autor slike: meni nepoznat




Kako da ti objasnim što osjećam
Jer osjećaji su naši poput paučinastog tkanja
Ono što dušom osjetim kao Svjetlost
U duši tvojoj tek prolaznost je neka
Nemir, mašta ili samo sanja

Kako da ti pokažem put kojim moja duša hodi
Jer putovi su naši dva paralelna svijeta
Jednim moja duša kroz osjećaje brodi
Na tvom putu, duša moja možda joj i zasmeta

Kako da ti kažem nešto, što neizrecive je rime
Opjevano po bezbroj puta na svim jezicima svijeta
Ionako ćeš odmahnuti glavom i reći: „Što ja sad imam s time?“
I ne znajući da latice smo jedinstvenog cvijeta

I putujemo tako kroz eone, vjekove i dane
U sudaru dva svijeta možda nastat' će i jedan novi
U trenutku kad stope se sva svjetla i sve tame
Jedrenjak ljubavi počet će da plovi

I kako da ti darujem osjećaj kao kristal čisti,
Kad različitost nas u ovom svijetu dijeli
Ona različitost u kojoj smo sljubljeni a isti
Obojeni tamom… šareni… a opet, svjetlosno bijeli…
- 13:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 19.12.2017.

Pjesma



Autor slike: meni nepoznat



Svjedok prošlih vremena
Sadašnjeg trenutka
Prepuna tišine
Lakoće
Strasti
Ili teškog bremena,
Koju u budućnosti netko pročitao bude
I prema ritmu riječi prosudio
Neznanog pjesnika…
Događaje…
Ljude…

Pjesma

Leptirica plaha koja preobrazbu nudi
Dok čitaš ove riječi
Sama riječ budi…
Nadoveži se ritmom srca na otkucaj rime
I biti ćeš ponesena
Opijena
Začarana ti njime.
U ritmu je kod, samo duši čitljiv,
Kao bambus na vjetru on je savitljiv
Ukomponiran u slapu oživljenih riječi
Kad stopiš se s njim, počinješ teći,
Kako ponireš sve dublje i dublje
Sad odjednom čuješ zvuk nebeske trublje
Frula si u koju udah je ubačen
Kad stih udahneš, tek onda je shvaćen.

Pjesma

Čujno nečujna šapat svoj ti nudi
Kad pročitaš pjesmu
Sama pjesma budi….
- 13:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 15.11.2017.

Prepuštena



Autr slike:Košarić Željka / Safiris; akrilik 50x60cm "Prepuštena"


Bez suvišnih pokreta
Bez suvišnih riječi
Prepuštam se Energiji
I nastavljam s njom teći...

iz zbirke pjesama "Zvjezdani šapat duše"
- 14:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 27.09.2017.

Svjetlosna Mreža




Autor slike: Autumn Skye Morrison,
"Light Work" , 61"x38", acrylic on canvas, 2016

Svjetlost tkaju vrijedne ruke
Nevidljivo oku tkanje
Sve iz srca,
I bez muke
Usred Duše grade zdanje...
Od kamena ono nije,
U njem nema niti buke,
Iznutra ga sunce grije
Svjetlosne su ove ruke!

Svaki pokret mrežu tka
Zlaćani je konac spaja,
Pun dobrote i bez zla
Od početka sve do kraja.
A čim tkanje se zgotovi
Mreža mir svoj širi dalje,
Tamom, gdje još hode ratovi
Svjetlost svoju ona šalje...

Tkaju svjetlost vrijedne ruke
Srcu vidljivo je ovo tkanje,
U radosti i bez muke
Rođeno je novo zdanje
Kristalni atomi sjaje
Kroz Tišinu poju OM
Duša duši Svjetlost daje
Usred Mreže naš je dom.
- 08:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 05.09.2017.

"Kapi rose" - nova zbirka poezije u digitalnom izdanju




Izašla je još jedna zajednička knjiga poezije KAPI ROSE, u kojoj se uz moje pjesme nalazi i par mojih slika. Ovim putem se od srca svima zahvaljujem na još jednoj lijepoj suradnji uz svjetlosni zagrljaj Jadranki Varga i dr. Zlatanu Gavrilović Kovač, Anđi Jotanović, Tanji Repinac. Hvala mojoj dragoj prijateljici Maji Laboš na suradnji oko lekture te g. Grbac Nenadu na uređivanju knjige!!!HVALA

RIJEČI AUTORA -ŽELJKA KOŠARIĆ-SAFIRIS

Preko dragih prijatelja Jadranke, Anđe, Tanje i Zlatana, svijet poezije iznova je
otvorio vrata za jedno lijepo zajedništvo te se svima od srca zahvaljujem.
Posebnost ove zbirke je ta, što po prvi puta uz svoje pjesme objavljujem i autorske
slike, nastale u zadnjih godinu dana.

U svakoj kapljici akrilne boje utkana je jedna riječ, a slika kao i pjesma često puta šapuće nećujnim šapatom ili ispisuje poruku nevidljivom tintom.


Samo za Tebe
Čarolija je stvorena barem na čas
otposlana u Svemir kroz dugine boje
i kist, i tinta i riječ, sada moj su glas
kroz njih moje svjetlo, ljubi svjetlo tvoje.

Željka Košarić - Safiris Zagreb, 27.07.2017.
- 11:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 19.07.2017.

Rođenje Inspiracije



Autor slike: Ž.K. Safiris


Kistom oslikavam beživotno platno
Duginim bojama pokrećem klatno
Koje zamahom širi čas svjetlost, čas tamu
Ritmičnom kretnjom, s jedne na drugu stranu.
I mogla bih se zakleti da platno sad pjeva
Miris boja odašilje jedva čujan ton
Između dva poteza
Grom odjekuje, munja sijeva
Sve odavno već znano srcu je mom…

Inspiracija je rođena
Bezbroj je puta obasjala moje staze
Nevidljivom rukom, ruka je moja vođena
Samo udomljujem cvijeće nutrine,
Poput davno izrađene kristalne vaze.

Akvarel mojih misli, želja i snova
Iscrtava galaksiju bojama akrilnih kapi
Vječna, neuništiva, rođena će biti
Jedna inspiracija nova
Jer u Oceanu blaženstva
Ni najmanja kap nikada ne hlapi
- 13:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 24.01.2017.

Ljubav - Različitost istog Neba



Autor slike: Ž.K.Safiris


Jednom riječju kad Nebo bih opisala
Očima dok promatram slobodan ptičji let
Umjesto riječi, dugom bi ispisala
Svo prostranstvo,
Taj beskrajan svijet..

I samo jedna riječ dovoljna bi bila
Da kroz nju provuče se različitost kao suza čista
Ljubav
U sebi sadrži punine značaj
Različitost prevedena jezikom Neba
Svaka je duša različita… a ista!
- 07:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2024  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Opis moga Bloga

Linkovi

Izvorna mudrost



  • Ne možeš taknuti cvijet
    a da ne uznemiriš zvijezdu

    Francis Thomps






    Pogledaj u nebo i pjevaj
    jer sunce i za tebe
    besplatno sja

    Podijeli svoj kruh
    bolje će prijati
    Podijeli svoju sreću
    i postati će veća

    Volim nebo
    u tvojem srcu.
    Hvala za sve za što
    ne nalazim riječi

    I ti si jedan od anđela
    koje Bog šalje u svijet
    da usrećuje ljude
    da posve tiho,
    ali iz dana u dan
    sade cvijeće sreće
    u živote
    zaboravljenih ljudi

    Phil Bosmans




    Ljubav je jedino blago
    koje se umnaža dijeljenjem

    Mi smo anđeli
    samo sa jednim krilom;
    možemo letjeti jedino
    ako se zagrlimo

    Bruno Ferrero





    Ljubav je jedina sloboda na svijetu
    jer tako oplemeni duh
    da ni ljudski
    ni prirodni zakoni
    ne mogu promijeniti
    njegov smjer

    Halil Gibran


    Svatko je savršeno savršen

    Osho





    Baš kao što rosa pomaže
    rastu cvijeta
    tako i unutarnja
    i vanjska ljubaznost
    potiću rast prijateljstva

    Paramahansa Yogananda




    Rekao sam drvu badema
    brate, pričaj mi o Bogu
    i gle, badem je procvjetao

    Sv. Franjo


    " Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
    Ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
    Ne vjeruj zato što je to zapisano,
    Ne vjeruj zato što je to prorečeno,
    Ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
    Ali vjeruj sam onom što si sam prosudio da je istina."


    Budha




    Tko ne zna, a ne zna da ne zna
    opasan je, izbjegavajte ga!

    Tko ne zna, a zna da ne zna
    dijete je, naučite ga!

    Tko zna, a ne zna da zna
    spava, probudite ga!

    Tko zna i zna da zna
    mudar je i slijedite ga!

    Konfucije



    ZAMISLI




    Zamisli da nema raja
    Lako je ako pokušaš
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas,
    Zamisli sve ljude
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema,
    Učiniti to teško nije,
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije,
    Zamisli sve ljude
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti,
    Kao jedan, svijet će živjeti.

    Zamisli posjeda da nema,
    Ako možeš, to me čudi,
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti,
    Kao jedan, svijet će živjeti.


    Preveo:Vedran

    Autor:John Lennon



    Ne možemo činiti ništa veliko - samo male stvari s velikom ljubavlju

    Majka Tereza





    Stvari ne vidimo onakvima kakve jesu, nego onakvima kakvi smo mi

    Talmud






    Za duhovno putovanje postoji samo jedan kraljevski put...ljubav

    Ljubi sva bića ; to je dovoljno

    Postoji samo jedan jezik - jezik srca

    Postoji samo jedna rasa - rasa čovječanstva

    Postoji samo jedna religija - religija ljubavi

    Postoji samo jedan Bog - On je sveprisutan

    Sri Sathya Sai Baba



    Ljubav je izvor mira
    Bog je izvor ljubavi

    Isus