Marketing
Pjesma nenapisana
Autor slike: meni nepoznat
Jednom davno
Bila sam pjesma nenapisana
A riječi su ipak kroz mene plovile
Sve dok rukom Tvojom ne postadoh ispisana
Na svjetlosnu udicu one su se ulovile,
Pa od toga trena
U mrežu Tvoje ljubavi,
Ljubav je moja zapletena
Dok noću zaranjam dubinama svojim
U potrazi za biserom nutrine
Udahe i urone nevješto brojim
Svakim je udahom sve više pitanja
Izdahom putujem,
Sve više je skitanja
Kojima pratim nevidljive stope
Sjetim se na Te, kad kazaljke se preklope
Sjećanja naviru kao bujica riječna
I na tren osjetih da znam, Ljubav je ova vječna…
Jednom davno
Bili smo pjesma, Ti i ja kao Jedno
Onda sam ja zaboravila što duši je vrijedno
Odletjela sam iz te pjesme samo na tren
I nečemu nepoznatom do tada,
Postala isuviše lak plijen
Duša je ušla u ulogu žrtve
Postavila granice, iscrtala crte
Vječnost je pretvorila u kratak hod po žici
Na krilima zavidjela leptiru i ptici
Sve dok nije utihnula u sebi
Tog trena započela povratak ka Tebi,
Jedinoj Svjetlosti, jedinoj rimi
I postala pjesma u vlastitoj Tišini
Sad riječi ponovno kroz mene teku
A Ti, Oceane moj,
Iz oduvijek u zauvijek, grliš ovu rijeku.
Post je objavljen 22.08.2018. u 10:57 sati.