Marketing
BOŽJI LUĐAK
Kažu mi da sam luda
Jer stalno mislim o Bogu
Uz mene je, nosim Ga posvuda
Drugačije ne mogu
I davnih dana bila sam luda
Onako, na svoj način
Sama za sebe
Jurila sam za svim i svačim
Što izgledom me, i riječju podsjećalo na Njega
Vjerovala da vjerujem
A Ljubav se nazirala kao vrh ledenog brijega
Koji u dubinama čuva sva Znanja
Sve tajne, sve moći i čuda
Ipak, na svoj način, ja bila sam luda
Otplesala sam ples kao Derviš, u krug
Duši mojoj Tišina je postala najmiliji drug
U njoj su sljubljeni Svjetlost i Tama
I onaj znani osjećaj, da nikad nisam sama.
Sad putujem s Njim, danju i noću
U osami osjetim svu ljubav i punoću
Kojom me obasipa, miluje i grli
Otkucaj mog srca ka Izvoru tom hrli.
S Njim ustajem
S Njim hodam
S Njim pričam i pjevam
S Njim plačem, ljutim se
S Njim sam
I onda kad snena sam i zijevam
Milion stvari još mogu da dodam
Oduzmem, obrišem
Naslikam, opjevam, ispišem
Nas ništa na razdvaja
Sve nas spaja
Kao da svjetlost može od Sunca razdvojena biti?
Božji sam luđak koji ludost svoju
Ne može i ne želi kriti.
Moje ludilo ljudima je čudno
Pa šapuću potiho, ili naglas se smiju
Ne vjeruju da to stanje za mene je budno
Nesvjesni, da i oni s istog Izvora dušu svoju griju.
A On
Uz mene je kad trag šminke s lica obrišem
Raspustim kosu
Posljednje slovo pjesme napišem
Kad sklopim oči, utonem u san
Iznova i iznova, uz mene je kad noć je ili dan
I nije Mu važno koji simbol nosim oko vrata
Jesam li odjevena u svilu ili su ruke prepune blata
Kad zaronim prste u meku utrobu ove planete
Bitno mu je da u tim trenucima
Moje misli i sva moja ljubav
Ka Njemu lete
Kroz najtišu zahvalu
Ili molitvu na glas
Ooooo daaa!
Božji sam luđak
Duši mojoj to ludilo je spas…
Posvećeno Snježani Vencler
Post je objavljen 04.11.2025. u 10:22 sati.