Vijugavom cestom plovi duša moja
Svaki je zavoj pun duginih boja
Koje nebo preslikava na moj sklizak put
Čas tamno je obojen, čas zlaćano je žut.
Na pola sam puta, možda sam na kraju
Kao da je prosinac, a za tren sam u maju
Izvana, iznutra, mješavina boja
Duša u odjelu šarolikog kroja.
Svaki šav te halje, svoju tajnu krije
Jedan tanak kao vlas, u njem boj se bije
Neki drugi kao rana, kanjon pun je zlata
Sakupljenog onih dana, što prepuni su bili rata.
Ima šava nevidljivih, svih boja, veličina
Oboji ih svjetlost što dolazi s visina
Maleni haljetak duše, sad izgleda k'o krinolina
Koja klizi, valcer pleše, dok joj svira violina.
Stopljena sa stazom svojom, u trenu sad smo Jedno
Oblak, kiša, munja, grom, sve jednako je vrijedno
Kao Svjetlost što me ljubi kroz mješavinu boja
Dok putujem kao duša, u odjelu šarolikog kroja.