Anđeoska klupica
Autor slike: meni nepoznat
Na drvenoj klupici anđeo sjedi
Prolaznike promatra, pa nešto proslijedi
Nevidljivom tintom ispisuje po zraku
Vjetrom pošalje, zabilješku svaku.
Prema nebu, prema gore
Strpljivo on grije guzu, cijele noći sve do zore.
Baš je danas sjeo
I poduže čeka
Klupa je stara i nije baš meka
Kao oblak plavi na kojem on spava
Od čekanja ga već zaboljela i glava.
Malene je nogice prekrižio lako
Da krilca su otežala, ne vidi svatko
Samo šumske vile što kriomice vire
Dok su ljudi kao slijepi, hodajući žmire.
Tu i tamo malo dijete na klupicu sjedne
I bakice stare, umorne i žedne
Popričaju s anđelom jer ga srcem vide
Drugi kad ga ugledaju, kao da se stide
Na glas reći cijelom svijetu da anđeli postoje
Izabrali su živjet šutke, glasnosti se boje.
Na drvenoj klupici anđeo još uvijek sjedi
Prolaznike promatra, pa ljubav proslijedi
Onu koju dobio je od djeteta i bake stare
Pošalje ih onima što za njega ne mare
Možda će i oni jednom pored njega sjesti
Strpljivo on čeka
Zna da će ih sresti!
Malene je nogice prekrižio lako
Ugledati ga može apsolutno svatko!
|