Zvjezdani šapat Duše

utorak, 28.08.2018.

Anđeoska klupica





Autor slike: meni nepoznat


Na drvenoj klupici anđeo sjedi
Prolaznike promatra, pa nešto proslijedi
Nevidljivom tintom ispisuje po zraku
Vjetrom pošalje, zabilješku svaku.
Prema nebu, prema gore
Strpljivo on grije guzu, cijele noći sve do zore.
Baš je danas sjeo
I poduže čeka
Klupa je stara i nije baš meka
Kao oblak plavi na kojem on spava
Od čekanja ga već zaboljela i glava.
Malene je nogice prekrižio lako
Da krilca su otežala, ne vidi svatko
Samo šumske vile što kriomice vire
Dok su ljudi kao slijepi, hodajući žmire.
Tu i tamo malo dijete na klupicu sjedne
I bakice stare, umorne i žedne
Popričaju s anđelom jer ga srcem vide
Drugi kad ga ugledaju, kao da se stide
Na glas reći cijelom svijetu da anđeli postoje
Izabrali su živjet šutke, glasnosti se boje.

Na drvenoj klupici anđeo još uvijek sjedi
Prolaznike promatra, pa ljubav proslijedi
Onu koju dobio je od djeteta i bake stare
Pošalje ih onima što za njega ne mare
Možda će i oni jednom pored njega sjesti
Strpljivo on čeka
Zna da će ih sresti!
Malene je nogice prekrižio lako
Ugledati ga može apsolutno svatko!
- 13:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.08.2018.

Dvije lutke



Autor slike: meni nepoznat



U kanti za smeće dvije su lutke
Prolaznici ne primjećuju
Prolaze šutke
Nalik su na ljude današnjih vremena
Zaleđen prizor
Priljubljenih ramena
Bez ruku, dlanova, dodir im je stran
I obje su stale u taj neobičan „stan“
Plastičnu kantu za odbačeno smeće
Ukopane u njoj
U svom trenutku sreće.

Možda su ostavljene, onako, na brzaka
Možda ih je umjetnik pažljivo odložio
Djeluju kao ljudi na okončanju braka
Čiji ispit nijedno od njih, nije položilo
Priljubljenih lica
Napućenih usnica
A poljubac nikako da pretoči se u djelo
Tek donji dio obje lutke, na mjesto je sjeo.

Pored njih iz drugih kanti, višak smeća viri
Oni ne primjećuju, jer oboje žmiri
Pa se pitam što je višak u njihovoj priči
Nevidljivi dio tijela
Ili vidljiv,
Koji na nas, ljude današnjice
Uistinu sliči?

U kanti za smeće dvije su lutke
Prolaznici ne primjećuju
Prolaze šutke
Tu i tamo nekome su zanimljiv prizor
Sadašnjosti?
Budućnosti?
Tren prošlosti uhvaćen kroz unutarnji retrovizor?
- 12:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 24.08.2018.

Pod anđeoskim krilom


Autor slike: meni nepoznat


Sjedim na balkonu
Pod anđeoskim krilom
Pijuckam sok od cikle
Ležerno, sa stilom
Svijet se oko mene budi
Tišina se pretvara u zvukove kotača
Moje tijelo istog trena
Za slatkišem žudi
Pojela bih sada barem dva
Rum čoko kolača

Na dijeti sam
Ali danas je petak!
A za nju je najbolji ponedjeljak dan
Ja dižem se kao metak
Da ostvarim svoj san
Hmhhh....
Ormar je prazan, nema slatkiša
A u frižideru nema niti slaniša
Samo cikla, paradajz i paprike dio
„Dejavu trenutak“ koji se već zbio.

Dijeta se nastavlja
A još započela nije
Na balkonu čudan zvuk, netko mi se smije
Čistina, praznina, niti žive duše
Tihi povjetarac počinje da puše
Sok od cikle na stoliću
Iz čaše me gleda
Kažu ako voliš ciklu
Kosa nije sijeda
Niti šlaufić oko pasa ti imati nećeš
Još ako i usput psića svojega prošećeš.

Sad odmori malo
Na balkonu pod anđeoskim krilom
Sok od cikle pijuckaj
Ležerno, sa stilom
Kao da je panaceum ovoga života
Pod anđeoskim krilom, znaj,
Čista si ljepota
- 12:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Radosna vrba


Autor slike: meni nepoznat


Rasplela je svoje smaragdne kose
Sunčevim sjajem okitila grane
Kao maleni dragulji, kapljice su rose,
Na svakom listiću bar po jedan stane.

Vjetar kad zapuše kroz lelujavu kosu
Nakit zatreperi svjetlošću obasjan
Lahorastim dahom on poljubi rosu
Izađe iz krošnje strastven i glasan.

A granje se njiše, radosno poje
Doziva u krošnju dvije ptice male
Koje će na njima sviti, sad gnjezdašce svoje,
I veselim cvrkutom svemu se zahvale.

Vjeverica baršunasta skakuće po travi
I ona je u krošnji učestali gost
Plodnost šumskog drveća na ovom mjestu slavi,
A grančice joj služe k'o čovjeku most.

Leptiri i bubamare lepršaju sneno
Na vrbinoj su kosi ukras svakog dana,
Povremeno zaluta i plavetno vreteno
Često smiraj ovdje potražim i sama.

Zašto joj je čovjek tužno ime dao?
Kad su kose njene radosti sjaj,
Kao da ljepotu ovu prepoznati nije znao,
Kad ugledaš vrbu, prolazniče znaj!
To radosno je biće
Treperavo zrači
Podno krošnje stani
Osjeti je na tren
Dok upijaš snagu, spoznaj što to znači
Dobiti kroz žamor granja blagoslov njen.
Nećeš je više nazivati tužnom
Jer je tuga duši njenoj nepoznati pojam,
Niti ćeš je ikad više doživljavati ružnom
Ispunit će tebe sasvim drugi dojam.

Rasplela je svoje smaragdne kose
Sunčevim sjajem ispunila grane
Ko maleni dragulji, kapljice su rose,
Koje duši mojoj uzdah uvijek izmame.
- 10:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.08.2018.

Neznalica




Autor slike : meni nepoznat



Neznalica sam,
Novčanik pun novčića materija mi je strana
Kao da uronim prste u vruć pijesak
Otvori se neka stara rana
A vrelina pijeska sve jače me žari
Začujem tad riječi:“ Za ovakvo blago ti ne mari,
Jer jednog ćeš dana odšetati bez njega,
Ono ostati će iza tebe
Kao vidljiv dio pješčanoga brijega
Sve ono što vrijedi, što duši je drago
Skriveno od očiju je
Kao najčuvanije tvoje blago“

Neznalica sam,
Kad zašutim jer tišina mi je draža
Od govora, buke, ispraznih riječi
Začujem tad šapat:“ Riječi su teške
Izgovorene britko bez gramatičke greške,
A mogu biti mekše od najmekanije vune
Milovati nutrinu nježno, poput strune,
Vrijednost je ova tvojoj duši draga,
Kad jednom odšetaš van tijela
Bit će dio sakrivenog blaga
Koje će za tobom u vječnosti teći,
Zato uvijek pripazi kako biraš svoje riječi“

Neznalica sam,
Uvijek kad podignem pogled prema gore
Zaslijepi me Svjetlost nebeske zore,
Kao osoba bez vida u nepoznato kročim,
Zaogrnuta plamenom u njemu se smočim,
Začujem tad šapat koji dušu liječi:
„ Zaslijepljenost tvoju mi skupa ćemo preći
Jer kada ne vidiš sjaj izvanjskog svijeta
Iznutra progledaš, svaka čestica je sveta
I sva Znanja stopljena u Jednom
Ono su što dušu tvoju čine toliko vrijednom.
Jer jednog će dana svi odšetat iz tijela,
Sad pravi je čas da budeš ono, što oduvijek si htjela,
Čovjek, žena, duša… svjetlost Božjeg dlana
Čiji zagrljaj poželjet će i najtamnija tama“

Neznalica sam
Kad god pomislim koliko malo znam o svemu
Naiđe taj šapat, nalik je na sjenu
Čas ga ima,
Pa se čini kako trag se njegov u dubini gubi
Odjekuje kroz dušu:“ Ljubav daruj, sama ljubav budi…“
- 12:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 22.08.2018.

Pjesma nenapisana



Autor slike: meni nepoznat


Jednom davno
Bila sam pjesma nenapisana
A riječi su ipak kroz mene plovile
Sve dok rukom Tvojom ne postadoh ispisana
Na svjetlosnu udicu one su se ulovile,
Pa od toga trena
U mrežu Tvoje ljubavi,
Ljubav je moja zapletena
Dok noću zaranjam dubinama svojim
U potrazi za biserom nutrine
Udahe i urone nevješto brojim

Svakim je udahom sve više pitanja
Izdahom putujem,
Sve više je skitanja
Kojima pratim nevidljive stope
Sjetim se na Te, kad kazaljke se preklope
Sjećanja naviru kao bujica riječna
I na tren osjetih da znam, Ljubav je ova vječna…

Jednom davno
Bili smo pjesma, Ti i ja kao Jedno
Onda sam ja zaboravila što duši je vrijedno
Odletjela sam iz te pjesme samo na tren
I nečemu nepoznatom do tada,
Postala isuviše lak plijen
Duša je ušla u ulogu žrtve
Postavila granice, iscrtala crte
Vječnost je pretvorila u kratak hod po žici
Na krilima zavidjela leptiru i ptici
Sve dok nije utihnula u sebi
Tog trena započela povratak ka Tebi,
Jedinoj Svjetlosti, jedinoj rimi
I postala pjesma u vlastitoj Tišini
Sad riječi ponovno kroz mene teku
A Ti, Oceane moj,
Iz oduvijek u zauvijek, grliš ovu rijeku.
- 10:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2018 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Opis moga Bloga

Linkovi

Izvorna mudrost



  • Ne možeš taknuti cvijet
    a da ne uznemiriš zvijezdu

    Francis Thomps






    Pogledaj u nebo i pjevaj
    jer sunce i za tebe
    besplatno sja

    Podijeli svoj kruh
    bolje će prijati
    Podijeli svoju sreću
    i postati će veća

    Volim nebo
    u tvojem srcu.
    Hvala za sve za što
    ne nalazim riječi

    I ti si jedan od anđela
    koje Bog šalje u svijet
    da usrećuje ljude
    da posve tiho,
    ali iz dana u dan
    sade cvijeće sreće
    u živote
    zaboravljenih ljudi

    Phil Bosmans




    Ljubav je jedino blago
    koje se umnaža dijeljenjem

    Mi smo anđeli
    samo sa jednim krilom;
    možemo letjeti jedino
    ako se zagrlimo

    Bruno Ferrero





    Ljubav je jedina sloboda na svijetu
    jer tako oplemeni duh
    da ni ljudski
    ni prirodni zakoni
    ne mogu promijeniti
    njegov smjer

    Halil Gibran


    Svatko je savršeno savršen

    Osho





    Baš kao što rosa pomaže
    rastu cvijeta
    tako i unutarnja
    i vanjska ljubaznost
    potiću rast prijateljstva

    Paramahansa Yogananda




    Rekao sam drvu badema
    brate, pričaj mi o Bogu
    i gle, badem je procvjetao

    Sv. Franjo


    " Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
    Ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
    Ne vjeruj zato što je to zapisano,
    Ne vjeruj zato što je to prorečeno,
    Ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
    Ali vjeruj sam onom što si sam prosudio da je istina."


    Budha




    Tko ne zna, a ne zna da ne zna
    opasan je, izbjegavajte ga!

    Tko ne zna, a zna da ne zna
    dijete je, naučite ga!

    Tko zna, a ne zna da zna
    spava, probudite ga!

    Tko zna i zna da zna
    mudar je i slijedite ga!

    Konfucije



    ZAMISLI




    Zamisli da nema raja
    Lako je ako pokušaš
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas,
    Zamisli sve ljude
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema,
    Učiniti to teško nije,
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije,
    Zamisli sve ljude
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti,
    Kao jedan, svijet će živjeti.

    Zamisli posjeda da nema,
    Ako možeš, to me čudi,
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti,
    Kao jedan, svijet će živjeti.


    Preveo:Vedran

    Autor:John Lennon



    Ne možemo činiti ništa veliko - samo male stvari s velikom ljubavlju

    Majka Tereza





    Stvari ne vidimo onakvima kakve jesu, nego onakvima kakvi smo mi

    Talmud






    Za duhovno putovanje postoji samo jedan kraljevski put...ljubav

    Ljubi sva bića ; to je dovoljno

    Postoji samo jedan jezik - jezik srca

    Postoji samo jedna rasa - rasa čovječanstva

    Postoji samo jedna religija - religija ljubavi

    Postoji samo jedan Bog - On je sveprisutan

    Sri Sathya Sai Baba



    Ljubav je izvor mira
    Bog je izvor ljubavi

    Isus