Marketing
Neznalica
Autor slike : meni nepoznat
Neznalica sam,
Novčanik pun novčića materija mi je strana
Kao da uronim prste u vruć pijesak
Otvori se neka stara rana
A vrelina pijeska sve jače me žari
Začujem tad riječi:“ Za ovakvo blago ti ne mari,
Jer jednog ćeš dana odšetati bez njega,
Ono ostati će iza tebe
Kao vidljiv dio pješčanoga brijega
Sve ono što vrijedi, što duši je drago
Skriveno od očiju je
Kao najčuvanije tvoje blago“
Neznalica sam,
Kad zašutim jer tišina mi je draža
Od govora, buke, ispraznih riječi
Začujem tad šapat:“ Riječi su teške
Izgovorene britko bez gramatičke greške,
A mogu biti mekše od najmekanije vune
Milovati nutrinu nježno, poput strune,
Vrijednost je ova tvojoj duši draga,
Kad jednom odšetaš van tijela
Bit će dio sakrivenog blaga
Koje će za tobom u vječnosti teći,
Zato uvijek pripazi kako biraš svoje riječi“
Neznalica sam,
Uvijek kad podignem pogled prema gore
Zaslijepi me Svjetlost nebeske zore,
Kao osoba bez vida u nepoznato kročim,
Zaogrnuta plamenom u njemu se smočim,
Začujem tad šapat koji dušu liječi:
„ Zaslijepljenost tvoju mi skupa ćemo preći
Jer kada ne vidiš sjaj izvanjskog svijeta
Iznutra progledaš, svaka čestica je sveta
I sva Znanja stopljena u Jednom
Ono su što dušu tvoju čine toliko vrijednom.
Jer jednog će dana svi odšetat iz tijela,
Sad pravi je čas da budeš ono, što oduvijek si htjela,
Čovjek, žena, duša… svjetlost Božjeg dlana
Čiji zagrljaj poželjet će i najtamnija tama“
Neznalica sam
Kad god pomislim koliko malo znam o svemu
Naiđe taj šapat, nalik je na sjenu
Čas ga ima,
Pa se čini kako trag se njegov u dubini gubi
Odjekuje kroz dušu:“ Ljubav daruj, sama ljubav budi…“
Post je objavljen 23.08.2018. u 12:10 sati.