A oblaci su nestašni kao i snovi
Čim jednog sustigne, drugi utekne
Negdje na nebu novog prijatelja stekne
Pa udruženo bježe pred usamljenim lovcem
Kojem plaća ne pristiže uplatom ni novcem
Nego od svakog uhvaćenog oblačka
On na dar dobije dio sunčanog tračka,
Koji je ulovljen bio međ' pahuljastim svijetom
Kad oblak je odlučio zatamniti dan
Prosuti se kišom, travnjakom i cvijetom,
Pokloniti sebe kao oblačasti san.
On putuje dalje, oblake lovi...
Pokušava zatočiti slobodan let
Pa oblak plavičasti krletkom sad plovi
Kao u vazi otkinut' cvijet,
Koji je sa nebom dodir izgubio
Ne sjeća se više što svrha mu je bila
Kad svojim je kapljicama svod nebeski ljubio
Putovao njime bez perja i krila,
Samo ga je vjetar u daljine tjerao
Poljupcima snažnim uzdrmao nutrinu
Ne znajući što je tim dodirom smjerao
Kapima poželio zemaljsku blizinu.
Oblaci namreškani zatočeni stoje
Prepušteni lovcu, jer ga se ne boje!
Pušteni će biti u nečiji san
Zaboravljeni opet kad osvanut će dan,
Kako bi se iznova već stvorili sutra
U nekim drugim snovima,
Putovali do jutra
Na maštovitom platnu unutarnjeg neba.