Zrak koji dišem
Tijelo koje nosim
Stih svjetlosni kad s ljubavlju pišem
Milostivost za koju, kao prosjek prosim….
Planeta Zemlja na kojoj,
U trenu ovom obitavam
Zadivljenost kad divim se kreaciji Tvojoj
San koji snivam, kad u miru spavam…
Sve je Tvoje…
Posljednja kap vode
Na usnama žednim,
Anđeli što dušu moju vode
U trenucima, duši mojoj toliko vrijednim…
Hrana, voda, šećer i sol
Sva radost i utjeha
Patnja i bol…
Kad pomislim
Kako sve je moje,
Daruješ mi sebe u oblacima prepunim' oluje
I tad zavapim
Tražim pomoć dozivajući ime Tvoje,
Energije ritmično kroz mene prostruje!
U nutrini začujem riječi:
„Raširi krila
Prepusti se kiši
Budi bonaca, kao baršun, kao svila
U nabujaloj rijeci kapljica mila
I teci, samo teci…
Kojim god da smjerom kreneš
I kad tamom korak hodi
Kad posrneš, ili s puta skreneš
Sjeti se da sve je Moje
Misao te Moja vodi!“
Bože
Sve je Tvoje!
Postoji li išta u čemu Te nema?
Podsjeti me uvijek da Svjetlo sam Tvoje
Kada duša zamrači se
I prekrije ju sjena!
Jer sve je Tvoje,
I zrak koji dišem,
Tijelo koje nosim,
Stih ovaj svjetlosni
Što upravo ga Tebi pišem!