Kojim imenom si se zvala
Kad za postojanje ovog tijela nisi znala?
Jednakim imenom kao i samo Postojanje
Imenom koje označava Istinu i Znanje…
Kojom tintom ispisano ti je bilo ime
Na kojemu papiru i sa čime?
Energijom prepunom valova i rime,
Svjetlosnim kodom što plovio je Oceanom svijesti
Kao što danas plovi se brodom
Kojim još uvijek možeš, u nutrini, samu sebe sresti
Kojim vremenom mjerila si životni tok,
Kad nije bilo stresa i svega što stisnuto je u određeni rok?
Zašto bi Postojanje granicu postavljalo
U vremenu bez vremena, sve se je obnavljalo
Kad puninom vlastitom zaželjelo je prestat' rasti
Jer do tada spoznalo je što to znači
Bujati i cvasti
Snagom samog Postojanja u Bitak se pretočilo
Jer u Njemu iz Njega ono se rastočilo
Sve u Svemu ostalo je kao što je bilo
Iz Svjetlosti u Svjetlost iznova se slilo
Kao što i sada, u ovome trenu
Budni dio ljubi dušu, usnulu i snenu
Kroz prisjećanja i pitanja ona se obnavlja
Gdje zarez je stavljen, putovanje nastavlja
Kojim imenom si samu sebe zvala
Kad za postojanje ovog tijela nisi znala?
Jednakim imenom kao i samo Postojanje
Imenom koje označava Istinu i Znanje…