Zvjezdani pogled
Autor slike: meni nepoznat (Blue?) Kad mi se u duši svemir ogleda Stopljena s njime kao ukopana stojim Sva ustreperim od tog zvijezdanog pogleda, Sunašca daleka u sebi ja brojim. Ne vidi mu se kraja, ni početak svega A duša bi moja sve željela znati U sebi slutim, podno velikog sam brijega Kojeg nikako umom da shvatim. Što je to čime pogled svoj zaklanjam? Kao prepreka il' štit od mene same, Koje s vremena na vrijeme čudesno uklanjam A svjetlost zabljesne usred mraka, usred tame. Tada se kroz dušu provuče, svijet jedan novi Tko zna kojim čudom on je rođen, Kroz njega jedrenjak moje duše plovi Kompasom nutrine oduvijek vođen. U očima se zrcali sve stečeno znanje Paperjasta duša treperavo diše, Jedan treptaj i sve nalik je na maglene sanje O kojima stih uspomenu piše. Kad mi se u duši svemir ogleda Stopljena s njime kao ukopana stojim. Da mi je zadržati tren tog zvijezdanog pogleda, Kad sunašca u sebi u svjesnosti brojim. |
< | listopad, 2024 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |