U mojoj nutrini milijun oceana
A svaki od njih udara o stijene
A stijene…
Nepostojane
Nevidljive
Protočne kao vrijeme…
Čas nalik su na vulkansku lavu
Koja u dodiru s vodom zakipi
Pjenušavu crvenu oboji u plavu
U nutrini pukotina,
Zastenje
Zaškripi
I u toj pukotini ocean se rađa
Malen
Nemiran
Željan slobode
U njegovoj dubini već stvorena je lađa
Raspetih jedara, željnih da brode.
U mojoj nutrini milijun oceana
A svaki od njih,
Nov ocean stvara,
Svjetlost ljubi mjesto,
Gdje vladala je tama
Kroz pjesmu novu, o poljupcu progovara.
Svakom rimom udara u stijene
Stijene…
Nepostojane…
Nevidljive…
Protočne kao vrijeme…