Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
30.10.2010., subota
The last Rose of Summer (12), short story ...
 photo by rUIzgubljeno je samo ono čega smo se odrekli. (autor nepoznat) Posljednja ruža ljeta (12), kratka priča Rose bi kročila kroz Silvestrov san njegovim stopama, sljedeći ga tako blizu da se pitala: Osjeća li on njezin topli dah na svome potiljku? ... Dok bi ga slijedila, Silvestar bi povremeno zastajao. A zastao bi naglo i za Rose neočekivano pa bi ona učinila još jedan korak, korak koji bi njezino nago tijelo priljubio uz Silvestrovo. A oboje, kako to u snovima često biva, bijahu nagi, kao od majke rođeni. Roseina bi se blijeda put zarumenila i zažarila, a u trenutku dodira Silvestra bi prošli srsi, osvrnuo bi se, no Rose bi mu ostala nevidljiva. Ostao bi stajati još nekoliko trenutaka, drhćući, oslušujući, zaustavljajući dah ne bi li bolje osjetio Roseinu nevidljivu prisutnost. I Rose bi u tim trenutcima zatreperila i zaustavila dah, osluškujući svoje i Silvestrove drhtaje. Bojim li se ja da će me on jednom, u nekom snu, preduhitriti? Bojim li se da će me ugledati, zgrabiti i uspjeti zadržati? upitala se. Bojim li se toga ... ili to priželjkujem? Činilo joj se da oboje tako stoje čitavu vječnost, zadržavajući dah i dodirujući se. Poželjela bi zauvijek ostatiti tu, u Silvestrovu snu, osluškujući sve brže otkucaje svoga i Silvestrova srca, poželjela bi ostati zauvijek tu, dok se oko njih bezšumno sklapaju baršunaste, tamnocrvene latice posljednje ruže iz začaranog vrta ... ... (nastavak slijedi) za one koji ne prate priču: Prvi mraz i jesenje ruže ...    Pod nebom je ognjeno i snježno, al' malo šta još umije da ubije nježno ... ... da ne primjetiš ...(Balašević) |
- 12:11 - Komentari (29) - Isprintaj - #
22.10.2010., petak
The last Rose of Summer (11), short story ...
 photo by rU Posljednja ruža ljeta (11), kratka priča Iako bi na pragu Silvestrova sna uvijek zastala ne želeći zavirivati u prostor koji pripada samo snivaču, nije vrijedilo opirati se. Već u sljedećem trenutku neka bi je čvrsta ruka povukla i Rose bi se našla u središtu Silvestrova sna ... ... Ruka koja bi je povukla u Silvestrov san uvijek bi bila čvrsta no nježna, poput Silvestrove. Nije vrijedilo opirati se, pa bi Rosein otpor brzo popustio, ona bi zakoračila kroz široko otvorena vrata Silvestrovih snova, osjećajući se istodobno i kao gost i kao uljez. Pejzaž Silvestrova sna bijaše svaki puta i nov i prepoznatljiv. Vrtna kapija i ograda obrasle crvenim i bijelim ružama penjačicama tako gustim da su potpuno zakrivale pogled u vrt. Potom bi se na ispruženom Silvestrovu dlanu odjednom našao ključ kao da ga je tamo položila neka nevidljiva ruka. Ključ bi kliznuo u ključanicu i vrata bi se nečujno otvorila ... Rose bi, nevidljiva poput sjene, produžila za Silvestrom koji bi ušao u vrt. Kročila bi njegovim stopama, sljedeći ga tako blizu da se pitala: Osjeća li on njezin topli dah na svome potiljku? (nastavak slijedi) Za one koji ne prate priču:    ... jučerašnja šetnja uz obalu ... |
- 19:01 - Komentari (25) - Isprintaj - #
17.10.2010., nedjelja
The last Rose of Summer (10), short story ...
 photo by rU Sada si moja. Počivaj svojim snom u mom snu. Ljubav, bol i nevolja sada moraju usnuti. Noć se okreće na svojim nevidljivim kotačima, a ti si uza me čista ko jantar uspavani. Nijedna neće, ljubavi, spavati s mojim snovima. Ići ćeš, ići ćemo zajedno vodama ovoga vremena. Ni jedna neće sjenom zajedno sa mnom, samo ti, uvijek živa, uvijek sunce i mijesec. Sada su ruke tvoje otvorile nježne šake, ispustile nježne znakove, a ne zna se kamo, tvoje se oči sklopiše kao dva siva krila, dok slijedim vodu koju nosiš, koja me nosi: noć, svijet i vjetar raspliću svoju sudbinu i ja sam bez tebe samo još tvoj vlastiti san. (Pablo Neruda) Posljednja ruža ljeta (10), kratka priča Silvestar se probudio, nesvjestan da je na trenutak utonuo u san. Probudio se i nastavio tamo gdje je zastao, nastavio je ljubiti Rose i ona zaboravi i na most i na ruže i na jabuku ... ... Silvestar je uvijek donosio Rosei ruže. Pomno odabrane, poluotvorenih cvjetova, dugih stapki i svježih listova. U cvjećarnici u kojoj ih je kupovao već su ga dobro poznavali. Cvjećar bi mu uvijek s puno respekta rekao: Vi doista znate odabrati ... Uz ruže, Silvestar je Rosei uvijek donosio i jabuke. Ponekad košaru punu jabuka, no češće samo jednu jabuku, crvenu, lijepu kao 'naslikanu'. U trenutcima nježnosti Silvestar bi Rosei šaptao: Ružo moja mirisna ... slatka moja jabuko ... Rose je voljela to Silvestrovo tepanje i ne znajući koliko je to tepanje istinito. Za Silvestra je Rose doista bila i ruža i jabuka, slatka i mirisna. Kad god bi dotakao, pomilovao i pomirisao Roseinu put, Silvestru bi zamirisale ruže i jabuke. I svaki put bi zahvaljivao sudbini što može ruže mirisati i jabuke brati, svaki put bi sudbinu upitao: Hoće li taj lijepi san potrajati? A Rose je ubrzo shvatila da može ući u Silvestrove snove. I iako bi na pragu Silvestrova sna uvijek zastala ne želeći zavirivati u prostor koji pripada samo snivaču, nije vrijedilo opirati se. Već u sljedećem trenutku neka bi je čvrsta ruka povukla i Rose bi se našla u središtu Silvestrova sna ... (nastavak slijedi) za one koji ne prate priču: sličice s puta ...    |
- 08:45 - Komentari (18) - Isprintaj - #
12.10.2010., utorak
The last Rose of Summer (9), short story ...
 photo by rU Iz Sanovnika: hodati po mostu - vodite zabranjenu ljubav; most rušiti - doživjet ćete neku nezgodu; prelaziti most - prebrodit ćete sve brige i probleme; što je most dulji - sreća je veća ... Posljednja ruža ljeta (9), kratka priča Niti mosta popucaše i Rose se, zajedno s mostom, uz krik sunovrati u duboku tamu. ... Čudan san ... pomisli Rose. Iako je bila sigurna da nije ni na trenutak zaspala, zapita se: Tko je taj san sanjao? Silvestar ... ili možda ipak - ja? Možda baš stoga što je patila od nesanice, Rose nije zanemarivala značenje snova. No, nije vjerovala ni jeftinim sanjaricama ni psihoanalitičkim interpretacijama, pouzdavala se samo u vlastito tumačenje. San može protumačiti samo onaj koji ga je sanjao ... mislila je Rose. U snu ne važe pravila stvarnosti, a ipak snovi se temelje upravo na snivačevoj realnosti. Sve tajne želje, skriveni strahovi i umireni nemiri u snu pokažu svoje pravo lice... Znajući to, Rose je najčešće uspijevala odgonetnuti značenje svojih snova, no sad je bila u nedoumici - nije znala čak ni to je li san ona sanjala il' ga je sanjao onaj koji je načas zaspao u njezinu naručju. Most? Smisao mosta je premošćivanje, spajanje obala ... razmišljala je Rose. No zašto se most u snu srušio, upravo u trenutku kad je dosegnuo drugu obalu? I tko me je to dozivao s te druge obale? I zašto sam se odazvala? Zašto sam prešla taj most za koji sam mislila da ga nikada neću prijeći? O simbolici jabuke i ruža nije se stigla upitati. Silvestar se probudio, nesvjestan da je na trenutak utonuo u san. Probudio se i nastavio tamo gdje je zastao, nastavio je ljubiti Rose i ona zaboravi i na most i na ruže i na jabuku ... (nastavak slijedi) za one koji ne prate priču: iza jesenje zavjese    Reci: volim te, jednostavno, kao da govoriš: volim te. Reci: nedostaješ mi, nedostaješ mi, nedostaješ mi. Reci: ljubim te. Zagrli me, poljubi me, ne govoreći ništa. Reci samo: proljeće, ljeto, jesen. (Zvonimir Golob) |
- 18:11 - Komentari (15) - Isprintaj - #
09.10.2010., subota
The last Rose of Summer (8), short story ...
 photo by rU Ako dovoljno dugo gledas u ambis, ambis počne gledati u tebe. (Friedrich Wilhelm Nietzsche) Posljednja ruža ljeta (8), kratka priča Istoga trena Rose se budna našla u Silvestrovu snu. ... Bila je naga i bosonoga, okružena tamom. Pod bosim je stopalima osjećala mokre oblutke a šum tekuće vode govorio joj je - na obali je rijeke. Blijedi mjesec osvjetli most. Krhak, obješen o tanke niti, most se pružao prema drugoj obali, nevidljivoj u tami. I protiv njezine volje, Roseine bose noge kročiše na most. Između letvica mosta zjapila je tamna praznina. Popuste li niti, past ću u ambis ... pomisli Rose. Ona se nije bojala vode, odrasla je uz rijeku i bila je dobar plivač. No, pod mostom nije tekla rijeka, nije se nazirala voda. Crna praznina i ništavilo ...pomisli Rose. Budem li predugo gledala dolje, sigurno ću pasti ... Htjede se vratiti, no druga ju je obala dozivala, nečujno i uporno. Rose stisnu srce, zabi nokte u dlanove i produži. Kad je bila nadomak druge obale obasja je svjetlo i ona uskliknu od ljepote. Okruženo grmovima divljih ruža, na obali se uzdizalo veliko jabukovo stablo. Grane su se povijale od zrelih crvenih plodova, nadnoseći se nad ambis i most koji ga je premoštavao. Jednom nogom još uvijek na mostu, Rose pruži drhtavu ruku i posegnu za jabukom. Moram saznati kakva je okusa ... pomisli kao da nikada prije nije kušala jabuku. Vršci prstiju dodirnuše glatku jabukovu koru, a istoga trena Rosei se most izmače ispod nogu. Niti mosta popucaše i Rose se, zajedno s mostom, uz krik sunovrati u duboku tamu. (nastavak slijedi) Za one koji ne prate priču: Dublje u Jesen ...    |
- 01:08 - Komentari (20) - Isprintaj - #
08.10.2010., petak
The last Rose of Summer (7), short story ...
 photo by rU Ljubav ne pita da li se dolikuje. (njemačka poslovica) Posljednja ruža ljeta (7), kratka priča Dok bi ruže u vazi kraj njihova uzglavlja mirisale, Silvestar bi osluškivao i mirisao Rosein dah, gorio od želje da je poljubi, strijepio da je ne probudi ... i budan sanjao noć u kojoj će oboje usnuti i probuditi se istodobno ... ... Rose bi ponekad, ležeći budna uz usnulog Silvestra, krišom i od sebe same, zavirivala u njegove snove. Prvi put je to učinila nenamjerno, tada još nije znala da posjeduje tu sposobnost - zaviriti u nečiji san. Prvi put se to dogodilo njihove prve zajedničke noći. Noć je bila topla, ljetna, u Roseinu su vrtu cvjetale ruže a Rose i Silvestar nisu te noći usnuli, ljubili su se do svitanja, a ipak ... Silvestar je u jednom trenutku samo na tren zakoračio na prag sna, ne prekoračivši ga potpuno. Ležao uz Rose, čvrsto je držeći u naručju, obuhvatio ju je i rukama i nogama, usne priljubio uz bradavicu njezine dojke, ljubeći je ... Godine snova i čekanja na ovaj trenutak, trenutak ostvarenja sna. Silvestar se zapita: Je li ovo stvarnost ili samo još jedan moj lijepi san? Uzbuđenje, osjećaj sreće i ispunjenja obuzeše ga i on se, između dva poljupca, odjednom približi razmeđi jave i sna. Sklopio je oči samo na trenutak, samo na tren potonuo je u polusasan kraći od minute. Istoga trena Rose se budna našla u Silvestrovu snu! (nastavak slijedi) Za one koji ne prate priču: Boje, mirisi, okusi i teksture današnjeg dana ...    |
- 21:51 - Komentari (20) - Isprintaj - #
05.10.2010., utorak
The last Rose of Summer (6), short story ...
 photo by rU Nisu svi koji lutaju izgubljeni. (J. R. R. Tolkien) Posljednja ruža ljeta (6), kratka priča U Roseinu bi snu čitav svijet spavao, samo bi ona bila budna ... ... Silvestar je, upoznavši je, brzo shvatio - Rose je nepopravljivi sanjar. A pošto se bavio 'seciranjem ljudske duše' kako je ironično nazivao svoju profesiju, Silvestar je dobro znao - svi pravi sanjari pate od nesanice. Ipak, Roseina insomnia brinula je Silvestra ne manje od Roseinih snova. Ti si moj ostvareni san, draga moja Sanjalice ... znao bi joj reći. Pri tome bi joj prešutio svoju bojazan da nije dorastao njezinu snu, prešutio bi svoj strah da bi Rose, u snu il' nesanici, jedne noći mogla odlutati nekamo, bez njega ... I stoga bi, u rijetkim trenutcima u kojima bi mu Rose usnula u naručju, nastojao ostati što dulje budan. Dok bi ruže u vazi kraj njihova uzglavlja mirisale, Silvestar bi osluškivao i mirisao Rosein dah, gorio od želje da je poljubi, strijepio da je ne probudi ... i budan sanjao noć u kojoj će oboje usnuti i probuditi se istodobno ... (nastavak slijedi) Za one koji ne prate priču o Rose: kratka priča o ježu    Ježa je moja sestrica Ančica pronašla u kasnoj šetnji sa svojim pinčerom Jackyem. Drhtao je šćućuren uz zid jedne zgrade, gotovo u centru grada. Vjerojatno je obitavao na gradilištu zaraslom u grmlje na kojem su ovih dana počeli radovi, pa je tako ostao bez svoje kućice. Pošto je u blizini već i ranije ovdje viđala pregažene ježeve, Ančica je ježića pokupila i ponijela sa sobom. Ježić je bio živahan, debeljuškast, u dobroj kondiciji. S povjerenjem je dopustio Ančici da ga pregleda. Pošto sam o ježevima dosta naučila od drage Bodljice, savjetovala sam Ančici da ježiću ponudi voća i psećih briketa. Dobro se najeo i prespavao u kutiji, a sutradan ga povezosmo do Kovine i Sanjine vikendice. Tu, daleko od ceste i gradske vreve, pronašao je kućicu u hrpi granja na dnu 'grunta', uz rub šume. Jedan maleni dječak, član moje nove porodice, sve je ovo promatrao svojim velikim ozbiljnim očima. I shvatio je ono što čak i neki odrasli ne shvaćaju: Ljubav je uvijek otvorenih ruku. Otvorenih ruku dopuštate ljubavi da dolazi i odlazi kako želi, jer ona bi to ionako učinila. Ako pokušate zarobiti ljubav, shvatit ćete da držite samo sebe. ( Leo Busscalia) |
- 02:00 - Komentari (11) - Isprintaj - #
03.10.2010., nedjelja
The last Rose of Summer (5), short story ...
 photo by rU Samo si ljepota koliko si tajna i samo istina koliko si žudnja ... (J. Dučić) Posljednja ruža ljeta (5), kratka priča Iako su bili zajedno već punih pet godina, Silvestar je znao - Rose je za njega još uvijek zagonetka. ... A Roseine nesanice bile su zagonetka i za samu Rose. Počele su već u djetinjstvu i isprva se očitovale odloženim ulaskom u san. Plavokosa djevojčica ležala bi u svojem krevetiću i poigravala se sa Snom koji joj se prikradao. Sklopila bi oči, počela disati sve dublje i sporije a kad bi San pružio ruke da je primi u naručje, Rose bi širom otvorila oči i nasmijala mu se u brk. Možda sam oduvijek suviše sanjala budna, pa mi za san nije preostalo snova ... pomislila je Rose ležeći uz usnulog Silvestra. I dok je Silvestar kraj nje duboko disao, Rose ga tiho upita, ne očekujući odgovor: Kakve snove Ti sanjaš? Jednom ga je isto to upitala i budnog a on joj je odgovorio: Rijetko sanjam ... A u snu obično nekamo putujem ... nekamo, ni sam ne znam kamo ... Kad se probudim shvatim da sam putovao k Tebi ... i uvijek mi je krivo što se uvijek probudim prije no što u snu k Tebi stignem ... I Rose je, kad bi joj uspjelo zaspati, u snovima često putovala. Obično bi stanica na koju bi u snu stigla bila sablasno pusta. Svjetiljke bi osvjetlavale prazan peron i kolosjeke na kojima bi stajao samo jedan vlak. Rose bi se ukrcala, prošla bi kroz prazne vagone, sjela u prazan kupe ... i vlak bi krenuo. Lica priljubljena uz prozorsko staklo Rose bi promatrala pejzaž osvjetljen mjesečinom, konture kuća mračnih prozora ... U Roseinu bi snu čitav svijet spavao, samo bi ona bila budna ... (nastavak slijedi) Za one koji ne prate priču: obiteljski vikend    |
- 14:09 - Komentari (20) - Isprintaj - #
01.10.2010., petak
The last Rose of Summer (4), short story ...
 photo by rU Od neiskusne žene zavodnik najviše nauči. (Giacomo Casanova) Posljednja ruža ljeta (4), kratka priča Silvestar je mislio kako poznaje Rose u dubinu bića, a sada je, gubeći se u dubinama njezina pogleda, otkrivao jednu novu Rose. ... Rose koju je Silvestar poznavao bila je tiha poput duboke vode čija mirna površina skriva virove. Samo ponekad, dok bi je ljubio, Silvestar bi naslutio - u zagrljaju drži gospodaricu virova koja se krije ispod mirnog vodenog zrcala. Načas bi ga preplavio val straha a tada bi uvjerio sam sebe da se prevario. Silvestar je volio tihu i nježnu Rose koja u njegovu naručju drhti i povija se poput trske na vjetru. Volio je Roseine dodire, nježne, treperave, plahe. Vremenom je naučio povući se prije no što bi Rose ustuknula pred naglom navalom njegove strasti. A nakon strasti Silvestra bi uvijek preplavila nježnost prema Rose, jednako snažna kao i strast koja joj je prethodila. Sluteći skrivenu Roseinu snagu, Silvestar je nježno volio sve njezine male slabosti. Kad bi joj u tuzi usnica zadrhtala na rubu plača, Silvestar bi se morao ugristi za usne da i sam ne pusti suzu. Kad bi joj osmijeh osvijetlio lice, Silvestar bi zaboravio sve svoje brige i tuge a Rosein zvonak smijeh odjeknuo bi u njegovoj duši poput srebrnog zvonca. Silvestar je volio čak i Roseinu nepraktičnost i otsutnost bilo kakve proračunatosti. Jednom joj je, kobojagi u šali, no posve ozbiljno misleći rekao: Mila moja, pjesnički razbarušena ... a u sebi se pitao što ona radi s njim, racionalnim, pedantnim i analitičnim, kritičnim prema sebi samome i prema cijelom svijetu. Prema cijelom svijetu, ali ne i prema Rose ... znao je to dobro i nije nimalo žalio zbog toga. No, najviše od svega Silvestar je volio Rose usnulu u njegovu naručju. Volio je njezin dah koji miriše na ruže, sjenku trepavica na ružičastom obrazu, konturu vlažnih usnica, liniju vrata, oblinu dojki, toplinu venerina brežuljka i baršunaste latice njezine ženstvenosti ... Usnula Rose bila je potpuno njegova, ponekad bi poželio da takav trenutak zauvijek potraje. Iako to nikada ne bi naglas priznao, Silvestar se pribojavao da mu budna Rose ponekad izmiče. Ipak, volio je i Roseina buđenja, volio je zaviriti u Rosein pogled u trenutku kad bi izronila iz sna, a san joj još uvijek blistao u pogledu. No, Rose bi rijetko zaspala prije Silvestra a on bi je, budeći se, najčešće zatekao već budnu. Znao je za njezine nesanice i ponekad bi se pitao kamo joj misli plove dok leži uz njega u tami. Iako su bili zajedno već punih pet godina, Silvestar je znao - Rose je za njega još uvijek zagonetka. (nastavak slijedi) Za one koji ne prate priču: Rose's roses ...    |
- 12:11 - Komentari (16) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
