Marketing
The last Rose of Summer (7), short story ...
photo by rU
Ljubav ne pita da li se dolikuje.
(njemačka poslovica)
Posljednja ruža ljeta (7), kratka priča
Dok bi ruže u vazi kraj njihova uzglavlja mirisale, Silvestar bi osluškivao i mirisao Rosein dah, gorio od želje da je poljubi, strijepio da je ne probudi ... i budan sanjao noć u kojoj će oboje usnuti i probuditi se istodobno ...
...
Rose bi ponekad, ležeći budna uz usnulog Silvestra, krišom i od sebe same, zavirivala u njegove snove. Prvi put je to učinila nenamjerno, tada još nije znala da posjeduje tu sposobnost - zaviriti u nečiji san. Prvi put se to dogodilo njihove prve zajedničke noći.
Noć je bila topla, ljetna, u Roseinu su vrtu cvjetale ruže a Rose i Silvestar nisu te noći usnuli, ljubili su se do svitanja, a ipak ... Silvestar je u jednom trenutku samo na tren zakoračio na prag sna, ne prekoračivši ga potpuno. Ležao uz Rose, čvrsto je držeći u naručju, obuhvatio ju je i rukama i nogama, usne priljubio uz bradavicu njezine dojke, ljubeći je ... Godine snova i čekanja na ovaj trenutak, trenutak ostvarenja sna.
Silvestar se zapita: Je li ovo stvarnost ili samo još jedan moj lijepi san?
Uzbuđenje, osjećaj sreće i ispunjenja obuzeše ga i on se, između dva poljupca, odjednom približi razmeđi jave i sna. Sklopio je oči samo na trenutak, samo na tren potonuo je u polusasan kraći od minute.
Istoga trena Rose se budna našla u Silvestrovu snu!
(nastavak slijedi)
Za one koji ne prate priču: Boje, mirisi, okusi i teksture današnjeg dana ...
Post je objavljen 08.10.2010. u 21:51 sati.