Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rusalka

Marketing

The last Rose of Summer (10), short story ...

Photobucket
photo by rU

Sada si moja. Počivaj svojim snom u mom snu.
Ljubav, bol i nevolja sada moraju usnuti.
Noć se okreće na svojim nevidljivim kotačima,
a ti si uza me čista ko jantar uspavani.

Nijedna neće, ljubavi, spavati s mojim snovima.
Ići ćeš, ići ćemo zajedno vodama ovoga vremena.
Ni jedna neće sjenom zajedno sa mnom,
samo ti, uvijek živa, uvijek sunce i mijesec.

Sada su ruke tvoje otvorile nježne šake,
ispustile nježne znakove, a ne zna se kamo,
tvoje se oči sklopiše kao dva siva krila,

dok slijedim vodu koju nosiš, koja me nosi:
noć, svijet i vjetar raspliću svoju sudbinu
i ja sam bez tebe samo još tvoj vlastiti san.


(Pablo Neruda)


Posljednja ruža ljeta (10), kratka priča

Silvestar se probudio, nesvjestan da je na trenutak utonuo u san. Probudio se i nastavio tamo gdje je zastao, nastavio je ljubiti Rose i ona zaboravi i na most i na ruže i na jabuku ...

...

Silvestar je uvijek donosio Rosei ruže. Pomno odabrane, poluotvorenih cvjetova, dugih stapki i svježih listova. U cvjećarnici u kojoj ih je kupovao već su ga dobro poznavali. Cvjećar bi mu uvijek s puno respekta rekao: Vi doista znate odabrati ...

Uz ruže, Silvestar je Rosei uvijek donosio i jabuke. Ponekad košaru punu jabuka, no češće samo jednu jabuku, crvenu, lijepu kao 'naslikanu'. U trenutcima nježnosti Silvestar bi Rosei šaptao: Ružo moja mirisna ... slatka moja jabuko ...

Rose je voljela to Silvestrovo tepanje i ne znajući koliko je to tepanje istinito. Za Silvestra je Rose doista bila i ruža i jabuka, slatka i mirisna. Kad god bi dotakao, pomilovao i pomirisao Roseinu put, Silvestru bi zamirisale ruže i jabuke. I svaki put bi zahvaljivao sudbini što može ruže mirisati i jabuke brati, svaki put bi sudbinu upitao: Hoće li taj lijepi san potrajati?

A Rose je ubrzo shvatila da može ući u Silvestrove snove. I iako bi na pragu Silvestrova sna uvijek zastala ne želeći zavirivati u prostor koji pripada samo snivaču, nije vrijedilo opirati se. Već u sljedećem trenutku neka bi je čvrsta ruka povukla i Rose bi se našla u središtu Silvestrova sna ...

(nastavak slijedi)



za one koji ne prate priču: sličice s puta ...








Post je objavljen 17.10.2010. u 08:45 sati.