Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rusalka

Marketing

The last Rose of Summer (6), short story ...

Photobucket
photo by rU



Nisu svi koji lutaju izgubljeni.

(J. R. R. Tolkien)



Posljednja ruža ljeta (6), kratka priča

U Roseinu bi snu čitav svijet spavao, samo bi ona bila budna ...

...

Silvestar je, upoznavši je, brzo shvatio - Rose je nepopravljivi sanjar.
A pošto se bavio 'seciranjem ljudske duše' kako je ironično nazivao svoju profesiju, Silvestar je dobro znao - svi pravi sanjari pate od nesanice. Ipak, Roseina insomnia brinula je Silvestra ne manje od Roseinih snova.

Ti si moj ostvareni san, draga moja Sanjalice ... znao bi joj reći.

Pri tome bi joj prešutio svoju bojazan da nije dorastao njezinu snu, prešutio bi svoj strah da bi Rose, u snu il' nesanici, jedne noći mogla odlutati nekamo, bez njega ... I stoga bi, u rijetkim trenutcima u kojima bi mu Rose usnula u naručju, nastojao ostati što dulje budan. Dok bi ruže u vazi kraj njihova uzglavlja mirisale, Silvestar bi osluškivao i mirisao Rosein dah, gorio od želje da je poljubi, strijepio da je ne probudi ... i budan sanjao noć u kojoj će oboje usnuti i probuditi se istodobno ...


(nastavak slijedi)


Za one koji ne prate priču o Rose: kratka priča o ježu



Ježa je moja sestrica Ančica pronašla u kasnoj šetnji sa svojim pinčerom Jackyem. Drhtao je šćućuren uz zid jedne zgrade, gotovo u centru grada. Vjerojatno je obitavao na gradilištu zaraslom u grmlje na kojem su ovih dana počeli radovi, pa je tako ostao bez svoje kućice. Pošto je u blizini već i ranije ovdje viđala pregažene ježeve, Ančica je ježića pokupila i ponijela sa sobom. Ježić je bio živahan, debeljuškast, u dobroj kondiciji. S povjerenjem je dopustio Ančici da ga pregleda. Pošto sam o ježevima dosta naučila od drage Bodljice, savjetovala sam Ančici da ježiću ponudi voća i psećih briketa. Dobro se najeo i prespavao u kutiji, a sutradan ga povezosmo do Kovine i Sanjine vikendice. Tu, daleko od ceste i gradske vreve, pronašao je kućicu u hrpi granja na dnu 'grunta', uz rub šume.

Jedan maleni dječak, član moje nove porodice, sve je ovo promatrao svojim velikim ozbiljnim očima. I shvatio je ono što čak i neki odrasli ne shvaćaju:

Ljubav je uvijek otvorenih ruku. Otvorenih ruku dopuštate ljubavi da dolazi i odlazi kako želi, jer ona bi to ionako učinila. Ako pokušate zarobiti ljubav, shvatit ćete da držite samo sebe. ( Leo Busscalia)








Post je objavljen 05.10.2010. u 02:00 sati.