Marketing
The last Rose of Summer (5), short story ...
photo by rU
Samo si ljepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja ...
(J. Dučić)
Posljednja ruža ljeta (5), kratka priča
Iako su bili zajedno već punih pet godina, Silvestar je znao - Rose je za njega još uvijek zagonetka.
...
A Roseine nesanice bile su zagonetka i za samu Rose.
Počele su već u djetinjstvu i isprva se očitovale odloženim ulaskom u san. Plavokosa djevojčica ležala bi u svojem krevetiću i poigravala se sa Snom koji joj se prikradao. Sklopila bi oči, počela disati sve dublje i sporije a kad bi San pružio ruke da je primi u naručje, Rose bi širom otvorila oči i nasmijala mu se u brk.
Možda sam oduvijek suviše sanjala budna, pa mi za san nije preostalo snova ... pomislila je Rose ležeći uz usnulog Silvestra. I dok je Silvestar kraj nje duboko disao, Rose ga tiho upita, ne očekujući odgovor: Kakve snove Ti sanjaš?
Jednom ga je isto to upitala i budnog a on joj je odgovorio: Rijetko sanjam ... A u snu obično nekamo putujem ... nekamo, ni sam ne znam kamo ... Kad se probudim shvatim da sam putovao k Tebi ... i uvijek mi je krivo što se uvijek probudim prije no što u snu k Tebi stignem ...
I Rose je, kad bi joj uspjelo zaspati, u snovima često putovala. Obično bi stanica na koju bi u snu stigla bila sablasno pusta. Svjetiljke bi osvjetlavale prazan peron i kolosjeke na kojima bi stajao samo jedan vlak. Rose bi se ukrcala, prošla bi kroz prazne vagone, sjela u prazan kupe ... i vlak bi krenuo. Lica priljubljena uz prozorsko staklo Rose bi promatrala pejzaž osvjetljen mjesečinom, konture kuća mračnih prozora ...
U Roseinu bi snu čitav svijet spavao, samo bi ona bila budna ...
(nastavak slijedi)
Za one koji ne prate priču: obiteljski vikend
Post je objavljen 03.10.2010. u 14:09 sati.