Marketing
The last Rose of Summer (8), short story ...
photo by rU
Ako dovoljno dugo gledas u ambis, ambis počne gledati u tebe.
(Friedrich Wilhelm Nietzsche)
Posljednja ruža ljeta (8), kratka priča
Istoga trena Rose se budna našla u Silvestrovu snu.
...
Bila je naga i bosonoga, okružena tamom. Pod bosim je stopalima osjećala mokre oblutke a šum tekuće vode govorio joj je - na obali je rijeke. Blijedi mjesec osvjetli most. Krhak, obješen o tanke niti, most se pružao prema drugoj obali, nevidljivoj u tami. I protiv njezine volje, Roseine bose noge kročiše na most.
Između letvica mosta zjapila je tamna praznina.
Popuste li niti, past ću u ambis ... pomisli Rose.
Ona se nije bojala vode, odrasla je uz rijeku i bila je dobar plivač. No, pod mostom nije tekla rijeka, nije se nazirala voda. Crna praznina i ništavilo ...pomisli Rose. Budem li predugo gledala dolje, sigurno ću pasti ... Htjede se vratiti, no druga ju je obala dozivala, nečujno i uporno. Rose stisnu srce, zabi nokte u dlanove i produži.
Kad je bila nadomak druge obale obasja je svjetlo i ona uskliknu od ljepote. Okruženo grmovima divljih ruža, na obali se uzdizalo veliko jabukovo stablo. Grane su se povijale od zrelih crvenih plodova, nadnoseći se nad ambis i most koji ga je premoštavao. Jednom nogom još uvijek na mostu, Rose pruži drhtavu ruku i posegnu za jabukom. Moram saznati kakva je okusa ... pomisli kao da nikada prije nije kušala jabuku.
Vršci prstiju dodirnuše glatku jabukovu koru, a istoga trena Rosei se most izmače ispod nogu. Niti mosta popucaše i Rose se, zajedno s mostom, uz krik sunovrati u duboku tamu.
(nastavak slijedi)
Za one koji ne prate priču: Dublje u Jesen ...
Post je objavljen 09.10.2010. u 01:08 sati.