Marketing
The last Rose of Summer (11), short story ...
photo by rU
Posljednja ruža ljeta (11), kratka priča
Iako bi na pragu Silvestrova sna uvijek zastala ne želeći zavirivati u prostor koji pripada samo snivaču, nije vrijedilo opirati se. Već u sljedećem trenutku neka bi je čvrsta ruka povukla i Rose bi se našla u središtu Silvestrova sna ...
...
Ruka koja bi je povukla u Silvestrov san uvijek bi bila čvrsta no nježna, poput Silvestrove. Nije vrijedilo opirati se, pa bi Rosein otpor brzo popustio, ona bi zakoračila kroz široko otvorena vrata Silvestrovih snova, osjećajući se istodobno i kao gost i kao uljez. Pejzaž Silvestrova sna bijaše svaki puta i nov i prepoznatljiv. Vrtna kapija i ograda obrasle crvenim i bijelim ružama penjačicama tako gustim da su potpuno zakrivale pogled u vrt. Potom bi se na ispruženom Silvestrovu dlanu odjednom našao ključ kao da ga je tamo položila neka nevidljiva ruka. Ključ bi kliznuo u ključanicu i vrata bi se nečujno otvorila ...
Rose bi, nevidljiva poput sjene, produžila za Silvestrom koji bi ušao u vrt.
Kročila bi njegovim stopama, sljedeći ga tako blizu da se pitala: Osjeća li on njezin topli dah na svome potiljku?
(nastavak slijedi)
Za one koji ne prate priču:
... jučerašnja šetnja uz obalu ...
Post je objavljen 22.10.2010. u 19:01 sati.