Marketing
The last Rose of Summer (4), short story ...
photo by rU
Od neiskusne žene zavodnik najviše nauči.
(Giacomo Casanova)
Posljednja ruža ljeta (4), kratka priča
Silvestar je mislio kako poznaje Rose u dubinu bića, a sada je, gubeći se u dubinama njezina pogleda, otkrivao jednu novu Rose.
...
Rose koju je Silvestar poznavao bila je tiha poput duboke vode čija mirna površina skriva virove. Samo ponekad, dok bi je ljubio, Silvestar bi naslutio - u zagrljaju drži gospodaricu virova koja se krije ispod mirnog vodenog zrcala. Načas bi ga preplavio val straha a tada bi uvjerio sam sebe da se prevario. Silvestar je volio tihu i nježnu Rose koja u njegovu naručju drhti i povija se poput trske na vjetru. Volio je Roseine dodire, nježne, treperave, plahe. Vremenom je naučio povući se prije no što bi Rose ustuknula pred naglom navalom njegove strasti. A nakon strasti Silvestra bi uvijek preplavila nježnost prema Rose, jednako snažna kao i strast koja joj je prethodila. Sluteći skrivenu Roseinu snagu, Silvestar je nježno volio sve njezine male slabosti. Kad bi joj u tuzi usnica zadrhtala na rubu plača, Silvestar bi se morao ugristi za usne da i sam ne pusti suzu. Kad bi joj osmijeh osvijetlio lice, Silvestar bi zaboravio sve svoje brige i tuge a Rosein zvonak smijeh odjeknuo bi u njegovoj duši poput srebrnog zvonca. Silvestar je volio čak i Roseinu nepraktičnost i otsutnost bilo kakve proračunatosti. Jednom joj je, kobojagi u šali, no posve ozbiljno misleći rekao: Mila moja, pjesnički razbarušena ... a u sebi se pitao što ona radi s njim, racionalnim, pedantnim i analitičnim, kritičnim prema sebi samome i prema cijelom svijetu.
Prema cijelom svijetu, ali ne i prema Rose ... znao je to dobro i nije nimalo žalio zbog toga.
No, najviše od svega Silvestar je volio Rose usnulu u njegovu naručju. Volio je njezin dah koji miriše na ruže, sjenku trepavica na ružičastom obrazu, konturu vlažnih usnica, liniju vrata, oblinu dojki, toplinu venerina brežuljka i baršunaste latice njezine ženstvenosti ... Usnula Rose bila je potpuno njegova, ponekad bi poželio da takav trenutak zauvijek potraje. Iako to nikada ne bi naglas priznao, Silvestar se pribojavao da mu budna Rose ponekad izmiče. Ipak, volio je i Roseina buđenja, volio je zaviriti u Rosein pogled u trenutku kad bi izronila iz sna, a san joj još uvijek blistao u pogledu. No, Rose bi rijetko zaspala prije Silvestra a on bi je, budeći se, najčešće zatekao već budnu. Znao je za njezine nesanice i ponekad bi se pitao kamo joj misli plove dok leži uz njega u tami.
Iako su bili zajedno već punih pet godina, Silvestar je znao - Rose je za njega još uvijek zagonetka.
(nastavak slijedi)
Za one koji ne prate priču: Rose's roses ...
Post je objavljen 01.10.2010. u 12:11 sati.