Ljubo Ruben Weiss

Muke po izborima 2011., s teškimBio sam uvjeren da ću kolumnu pred izbore za Sabor 2011. napisati s lakoćom i zadovoljstvom. Ništa od toga - pišem je s mješavinom raznolikih osjećaja, zadovoljan što je na odlasku politička ekipa koja nam je zamalo dva desetljeća zagorčavala svakodnevni život, izbacujući nas iz takta, uglavnom nekompetentna, lažljiva i kradljiva. Mogu uspoređivati obje ekipe -onu socijalističku, do 1991. i ove poslije, kapitalističke, ili bolje zvuči, poduzetničke. Pripadao sam onima koji su zdušno se zalagali za višestranačje, za takmičenje različitih političkih opcija, idejnih opredjeljenja gdje će stvarno najstručniji i najpoštenije preuzimati dužnosti na četiri godine kada će na DAN D glasači sa zadovoljstvom izlaziti na birališta i ocjenjivati dosadašnje i birati, ako su nezadovoljni, nove.

BESKUĆNIK NA RIJEČKOM GROBLJU?

Zapravo, neposredan povod za pogoršanje raspoloženja bili su TV snimci s riječkog gradskog groblja gdje je u TV reportaži prikazan beskućnik koji oko dvije godine živi u grobnici, u brlogu i drlogu, te i bez grijanja. Javili su se i neki birokrati koji kažu da je slučaj teško riješiti jer, eto, nesretnik nema - važeće adrese!

Ne samo zbog ovih dramatičnih slika, meni se na ove izbore za Sabor naprosto ne izlazi do birališta. Razočaran sam poimanjem vlasti, strankama, višestranačjem, odnosom prema politici koja je vulgarizirana i uglavnom shvaćena kao promjena Kurte (Kurtinice) s Murtom, kao cirkuska smotra, kao namirenje osobnog džepa gdje za opće interese Hrvatske, nikoga nije briga. Prestao sam vjerovati hrvatskim političarima i mislim da ni oni u svijetu nisu mnogo bolji i da većina ulazi u tu prljavu djelatnost zbog ego-tripova, samozaljubljeni u sebe i svoje sposobnosti, netolerantni, bez znanja što je to vještina vladanja i demokracija. Sve teže gledam TV prezentacije, sučeljavanja kandidata za Sabor, naprosto mi ide na živce njihovo prenemaganje i dijeljenje političkih savjeta. S druge strane, shvaćam i obvezu da se bar glasovanjem pokaže odgovornost za funkcioniranje političkog sustava, u krajnjem, razvoj Hrvatske.

Neću vam stoga reći izravno što nam je činiti - neka to bude VAŠA svjesna odluka vezano za građanskih prava i obveze. Do zadnjeg časa kolebat ću se između dvije opcije: izaći na biralište i predati PONIŠTENI LISTIĆ, ili ipak, u zadnji tren odlučiti se neku od ponuđenih političkih opcija.

Ima opcija, stranaka na pretek, čak 315 kandidata za upražnjena mjesta na desnoj strani Markova trga, a dio i u Banskim dvorima, u foteljama ministara. Pratim njihove blijede izborne kampanje, povremeno frcne iskra, uvreda, laž, izmišljanje programa čijom realizacijom bi trebali u krenuti u „bolji život.", prebacivanje iz šupljeg u prazno, hrpe obećanja koja medno teku s usana naših političara. I dok oni snivaju, uglavnom daleko od zemlje i tla, slažu bajke i basne, baš se pitam kako njih doživljavaju djeca? Vjeruju li bar ona tim slatkim pričama ili su i djeca pročitala naše političare i političarke? Naime, i ta djeca slušajući te političke maštarije gdje svi znaju sve ( posebno Čačić,
Nobelovac za ekonomiju, inače ing.arhitekture), ili nitko ne zna ništa, a najmanje KAKO OSTVARITI političko-ekonomske ciljeve države, razvijati regiju Slavoniju itd., i ta djeca zalutaju na programe gdje se izvještava sa suđenja Sanaderu i gdje se već nazire presuda, no jedino nije jasno hoće li optužnica biti proširena i na nekog svjedoka? Naime, svi mi želimo zemlju znanja, razvoja i blagostanja, ali malo je onih koji znaju objasniti kako se to konkretno postiže? Pitam jednog sparing partnera za političke rasprave da li on stvarno misli da se u nas toliko kralo ili to tužitelji, odvjetnici, mediji... jednostavno pakuju optuženiku ili jedni drugima?? I tko je tu onda uopće čist, i tko je zaslužio glas birača??

SVI KRADU, NITKO NE KRADE?

I onako iz inata kažem sam sebi: „E, neš ti moga glasa, lopino...taman HDZ vladao još najmanje 50 godina!" Ne vjerujem jednima, ne vjerujem drugima, pa ni trećima. Može li drugačije i nešto pametno i radikalno novo reći Milan Bandić, Željko Kerum, Anto Đapić, Dražen Budiša, Radimir Čačić, Slavko Linić, Stipe Jambrić-Jambo, Miroslav Tuđman, Vladimir Šeks, Jadranka Kosor...? Jer, slušam svjedočenje Mate Granića u vezi Sanadera i Hypo Banke kada i tu stječe se dojam, i nad lopinom, još veća lopina!!?<7strong>

U Hrvatskoj je potrošeno međusobno povjerenje - niko nikome ne vjeruje, taman da se pojave genijalci na nebu političkih zvijezda bit će gledani sumnjičavo. I što je sumnjičavost građana veća to je sredina manja, učmalija.

Ipak, postavlja se pitanje, dali pored dva bloka, Kukurikavaca i HDZ-a ima mjesta u Slavoniji za jednu snažnu, dobro organiziranu regionalnu stranku Čast narodnim nošnjama i slavonskim bećarima, zvučnim tamburicama ali Istarska narodna stranka vođena je od ljudi drugog karaktera ciljeva, a najmanje pravomoćno osuđenom osobom za ratni zločin.

I općenito, mali je to teren a stranaka koliko ti srce želi : ovih umirovljeničkih, pravaških, ravničarskih, gorovitih, ženskih, zelenih...Da su se objedinile, da je nastao jedan solidan Treći put ne bi se ova dva ranija bloka toliko junačila.!?

Po svemu, neke stranke će nestati ili se provući kroz iglene uši, kao parlamentarne stranke,(HSLS, HSS) neke će postati stranke iznenađenje (Hrvatski laburisti, Dragutina Lesara)...Nešto nade pruža Don Grubišićeva nezavisna lista te Inicijativa prof. dr. Ljube Jurčića...Ponekad razmišljam šteta tih novaca za promidžbu, moglo se to podijeliti u humanitarne svrhe...?

Vidim HSPD mr Siniše Prpića podržala je Kukuriku koaliciju i to je razborit izbor. Posebno će biti zanimljivo analizirati rezultate Šeksa, Đakića, Tolušića.. - odlaze li oni polako u prošlost, tko će se domoći unosnih fotelja evropskog parlamenta? I to evropske zgrade koja s ljulja od Grčke preko Italije do Španjolske... i neće li hrvatska, spora i u kašnjenju, kako to već biva, ući u Europsku zajednicu kada ona više nikome neće biti zanimljiva??

Ipak, i pored gužve pred golom, pogodaka baš i nema. Malo smo se uskomešali, digla žaba nogu da je potkuju, sada bi i ostale žabe potkivanje. A naš, hrvatski problem i nije baš kompliciran: mi oduvijek ne volimo državu, hrvatsku državu, mi se još nismo saživjeli da je to naša država, i da je valja čuvati od Beograda, Beča, Budimpešte, a sada već i od Bruxellesa!

KOLIKO DUGO ENGLEZI ŠIŠAJU TRAVU?

Polako, neće to ići preko noći! Koliko su ono samo Englezi šišali svoju travu dok nije postala njegovana, ures baštovanski? A mi bi nakon 20 godina htjeli odmah prekrasan perivoj?

Na kraju, primjećujete da sam se smirio - rezoniram umorno, krležijanski: nigdar ni bilo da nekak ni bilo, i nigdar ne bu, da nekak nebu!

I vjerujte, važno mi bilo da postanem lijevo krilo, da mi ne lome bagrenje, da se prisjetim al se nekad dobro jelo, siguran da na tom svijetu samo mijena stalna jest! I da će dogodine stići opet lastavice, rode i ako bude sreće i po planu, vratit će se rodanica, netko će nekoga izvarati, ali dimnjak će stajati poput svjetionika, taj stari slavonski znak, ili pak kapelice kao mjesta pored puta koje istrajavaju svjedočeći samo obične prolaznosti!

(redovna kolumna s www.virovitica.net)

Već sam sebi dojadio pišući u nekoliko navrata o nevjerodostojnosti predsjednika HNS-a i kandidata za potpredsjednika buduće hrvatske vlade, no nije lako prijeći preko njegovih povremenih iritirajućih izjava. Razumijem da je primarni cilj osvojiti većinu u Saboru što kukurikavci moraju osvojiti da bi se bar na neko vrijeme riješili štetočine HDZ-a i da bi Hrvatska okrenula mnoge negativne trendove koji je obilježavaju. Međutim, držim da je velika hrvatska tragedija što neki koji pretendiraju na mjesta u Saboru i novoj vladi svojim dosadašnjim radom i ponašanjem to nikako ne zaslužuju odnosno birači su dovedeni u situaciju da i pored privida velikog broja kandidata za Sabor, uistinu nemaju široki i kvalitetan izbor. Previše je starih i potrošenih likova hrvatske politike koje vode ego – tripovi, koji sebe smatraju spasiteljima, koji ako se ne bi kandidirali, „bilo bi to ravno nacionalnoj izdaji“ (Milan Bandić). Ponavljam, što nam novoga imaju za ponuditi i reći a da već nisu rekli, Milan Bandić, Željko Kerum, Dražen Budiša, Anto Đapić, Ivan Jakovčić, Milorad Pupovac, Vladimir Šeks, Miroslav Tuđman i svakako – Radimir Čačić! Ograničimo se na pitanje: TKO i KADA MOŽE ZAUSTAVITI RADIMIRA ČAČIĆA, obraza tvrdog kao đon, bolesno željnog vlasti? Evo što su Milanović i Čačić rekli povodom tog nemilog događaja, odnosno, evo najnovijih izjava povodom uzrokovanja lakše prometne nesreće u teško pijanom stanju varaždinskog gradonačelnika Gorana Habuša (HNS):

NEDOZVOLJENA POGREŠKA
Predsjednik SDP-a i premijerski kandidat kazao je: "Za to nemam ni razumijevanja ni opravdanja i takvo ponašanje neću tolerirati ukoliko budem predsjednik Vlade".
Na njegovu izjavu nadovezao se i Čačić koji se složio s Milanovićem te nazvao to nedozvoljenom pogreškom koju si gradonačelnik ni itko drugi ne smije dozvoliti.
A onda je Čačić sve zamutio kontradiktornim izjavama: prvo je kazao kako svako takvo daljnje ponašanje treba sankcionirati, a zatim je rekao da neće od Habuša tražiti da odstupi već je pozvao građane Varaždina ističući kako bi oni to trebali sankcionirati.
Istovremeno, Habuš ne daje nije sankcioniran nego je stavljen na listu kandidata za Sabor u 3. izbornoj jedinici!
Da sad ne podsjećam kako je prilikom sličnog slučaja Milana Bandića HNS bio najglasniji u traženju Bandićeve ostavke!
Ovo s Habušem bila je prilika da Kukuriku koalicija vrati dio narušene vjerodostojnosti, ali za smjele poteze sankcija treba pokazati zube koje nažalost Milanović pokazuje prema političkoj konkurenciji, ali ne i stvaranju reda unutar koalicije koju vodi. Podsjeća to na politiku „ne bi se štel mešati, ne bi se štel zameriti!“, politiku koja se vraća često kao bumerang. Naravno, od Čačića je upravo licemjerno nazivati nesreću pijanog gradonačelnika u kojoj je vozio službeni auto u privatne svrhe, samo desetak dana nakon izbora „nedozvoljenom pogreškom“, i dati šansu takvom gradonačelniku da napravi još jednom „nedozvoljenu pogrešku“ , kao da se radi o dječjem neposluhu u dječjim igrama. Da ne spominjemo sada kako je Čačić nakon nesreće u Mađarskoj, nakon više prometnih nesreća, uključujući i prekršaj s jahtom kod Šolte, zadnji političar koji ikome može držati, u vezi nesreća, prodike.

UPRAVLJANJE HRVATSKIM AUTO - CESTAMA - U KONCESIJU???
Ali, ima tu još nekih detalja koji većini medija – bojim se i biračima – željnih smjene vlasti, promiču. Naime, „gospodarski strateg“ Kukurikavaca, Čačić, kaže prije nekoliko mjeseci: „Krenut ćemo s podizanjem stope rasta od 4 %, naglasak će biti na pokretanju proizvodnje!“, da bi danas u Jutarnjem listu bio objavljen skandalozni tajni plan: dati hrvatske ceste u koncesiju, nazvati to „poslom desetljeća“, tvrditi kako će se ta koncesija ponuditi hrvatskim mirovinskim fondovima i - raspisati međunarodni natječaj! Nažalost, nema tu pokretanja posrnule hrvatske ekonomije proizvodnjom, planira se prelijevati iz šupljeg u prazno, uz napomenu da će tehničko-pravni poslovi, uz angažiranje i stranih konzultanata koštati oko 10 milijuna eura…Obavit će ih, zna se, Coning i nebrojene kćeri Coninga, s kojima Čačić nema veze jer su u rukama njegove supruge ili odvjetničkih ureda. I na kraju, koncesija će otići, recimo, austrijskom Strabagu!?? Ništa to nije drugo do nastavak hadezeovske rasprodaje preostalog hrvatskog blaga, tipična čačićevska blef politika(bjež od te politike čim se spominju poslovi stoljeća ili desetljeća!!), koja, kada se razmaše, koštat će ovu zemlju kao svetog petra kajgana i izazvati masovan škrgut zubima građana Hrvatske. Jer, „bezobrazno bogatom Čačiću“, kako pišu u H-Alteru nije za vjerovati – ako je pola istina iz tog članka o karijeri Čačića, onda se treba upitati delićevski: „Ljudi moji, zar je to moguće?“
Da sad opet ne ulazimo u folklorno-politički cirkus zaigrane Glavaševe sljedbe, gdje pravomoćno osuđeni ratni zločinac vodi svoju sljedbu – iz zatvora u Mostaru!!
Ove izbore za Sabor, u očaju promatrača, i u nekoj skrivenoj nadi, doživljavao sam kao moguću prekretnicu za Hrvatsku. Ako ne temeljitu, realnu, kao VELIKO pospremanje, a ono bar na razini poštovanja elementarnih moralnih vrijednosti. I sve ovo ide na ruku hrvatskim laburistima Dragutina Lesara, inicijativi Ljube Jurčića, Ladonji Cuccurina, posebno nezavisnoj listi don Ivana Grubišića koji hoda na ivici prokletstva Katoličke crkve.

JESAM ZA POBJEDU KUKURIKU KOALICIJE, ALI...
Dok Radimir zvan u Varaždinu Gazimir Čačić sjedi desno od Zorana Milanovića, dakle, desna mu je ruka, dok se na političkoj sceni Hrvatske guraju u Sabor i oni koji ga vide kao štit i sinekuru, dok demagogija caruje, a realni putovi oporavka Hrvatske se zaobilaze („bolni rezovi“), dok se mediji bave pijanim (Habuš) i redikul gradonačelnicima (Kerum), dok će Gazimira zaustaviti tek mađarski sud (uz pokušaje tko zna kojih zakulisnih dealove oko Mola i Ine) potpredsjednika buduće vlade, crnio nam se piše!
Jesam za pobjedu Kukuriku koalicije, ali čistu, vjerodostojnu, ne samo kao reagiranje na loš HDZ i trabante, i ne po svaku cijenu.
Ako Murta zamijeni Kurtu (Kurticu), opet smo, nakon 20 godina, na samom početku, ili čak ispod nule, hrvatska tragedija neizbora, izrodit će nesagledive, porazne posljedice.
Šteta!