Dalmatinsko roštiljanje

Preša na zagorskim bregima

Malo do Zagreba za godišnji odmor, pa zašto ne obaći zagorske brege. Čim smo zaobišli Sljeme sve me nekako podsjetilo na unutrašnjost Istre, samo sa šoping centrima. Al zaobišli smo centre u širokom luku i krenili u posjet Kapinskom pračovjeku. Lipo san ih poreda isprid muzeja.



A muzej je predobar, isplati se potegnit i iz Dalmacije a kamoli ne iz bližih krajeva. Slike vam neču stavljat, ajte pa vidite...



Sad kad smo obašli rođake lipo smo i ogladnili. A koga pitati za savjet di nešto domače poisti nego lokalno pučanstvo.
I preporučili su nam restoran Preša na bregu. I naravno ko pita ne skita, restoran nazvan po preši, interijer u drvu, a okolo sve staklene stjene da puca pogled po zagorskim bregima i vinogradima. Ma ambijent nas je odma ostavija PAF!!



A šta jesti, malo po jelovniku, zapelo mi oko na krvavice i zagorsku juhu.Uzeli dvi vrste juhe.Goveđu.



I zagorsku s vrganjima, pancetom ma ludilo.



A za glavno jelo krvavice, domače kaže konobar, pa gazda je mesar-nema greške.Restani kumpir i kupus.



A ima i za one šta nisu ljubitelji krvavica. Punjeni lungić.



A uz krvavice baš mi je pasalo crno-portugizac.



A jesmo se lipo naili, dogovor je bija da idemo u Trakošćan, al je već završilo radno vrime pa smo krenili za Samobor, tamo sigurno ima kremšnita, a desert je bio nužan, makar 30tak km udaljen.



A po preporuci također idemo u najbolju kremšnitarnicu u Samoboru.



I lipo nam je bilo po bregima....
Vratićemo se opet.....