Još jedno ljeto je iza mene...jedna predivna ljetna avantura koja je, po mojoj želji, trebala krenuti u vezu, ali, po želji svemira i druge strane, prerasla je u još jednu životnu lekciju.
Sakupljam te životne lekcije kao štreber... dobro mi ide, ne mogu se požaliti, neke savladam iz prve, neke ponavaljam, radi boljeg utvrđivanja znanja.
Ova lekcija ima svoje ime - odbacivanje.
Vjerojatno spada u najgoru, najtežu lekciju u odnosu. One koje meni padaju na pametu su: krivnja, stav, sram, strah, snaga, otvorenost, zatvorenost, (ne)komunikacija, sex, prihvaćanje, kompromis, prilagodba...ne posebno tim redom, ali ima elemenata u svako vezi u nekoj fazi.
Odbacivanje, dakle. Zašto je tako teško prihvatljivo? Nije ništa nepoznato u odnosu. Netko te iz nekog razloga ostavi, uz objašnjenje ili ne. U svakom slučaju je teško i svatko ima neki svoj vlastiti put da to čuje, prihvati, obradi i preboli.
Ali, osjećaj da si odbačen nekako uvjek ostaje u zraku. Netko te više ne želi, a teško je iz svojih vlastitih cipela shvatiti da je to zaista tako. I onda je tu onaj hebeni postupak vrćenja filma i svake riječi i svake (lijepe) situacije da dokažeš da je sve štimalo, ali zaboravljamo na tom putu, da su dvije osobe u pitanju, da svaka ulazi sa svojim interesom u odnos, i da svaka gleda samo iz svojih cipela. Zaboli nekoga za druge cipele koje ne odgovoraju niti modelom niti brojem.
Naravno da iz mene sada progovara onaj odbačeni dio koji je uvrijeđen, pogođen i začuđen, ali zapravo, ako se postavim u cipele neutralnog promatrača - ništa nije krenulo po krivu. Niti jedno od nas nije pitalo ništa niti postavilo pravila. NIšta, prema tome, nije prekoračeno, zaboravljeno, pogaženo ili krivo interpretirano. Nije bilo zadanog cilja prema kojem se ide. Nema pravila, nema očekivanja. As simple as that!
No odbacivanje je svejedno teško prihvaćeno. Posebno kada shvatiš da se ponašaš kao dijete, kada očekuješ da čitaju tvoje misli i kada smatraš da je sve jasno. Ponekad se iznenadim vlastitoj naivnosti i mislima koji mi prolaze glavom i očekivanjima koja se odjednom nađu ispred mene. Hello, ovu lekciju ponavljaš milijunti put bejbe!!!
Ne znam reći da li sam sada naučila. Ne znam hoću li opet pristati da budem samo dobar provod nekome tko ima bazu i povremeno izađe na morske valove, uhvati malo zraka i energije, i vraća se u sigurnu luku.
Ne znam što me čeka. Mislila sam da sam neke lekcije savladala, ali ne, opet sam ponavljač koji, kao da prvi puta nešto praktično rješava, ulazi bez razmišljanja, namjerno se oglušujući, i zatvarajući oči, bira... nečije.
Više niti ne plačem zbog toga... svjesna da sam pogriješila, nesvjesna da je greška ponovljena po tko zna koji put, vjerujem da ću slijedeći put znati.
Anyhow,
would like to touch your hair again
would like to look into your eyes again
would like to feel your hands on my body again
would like to hear sweetheart again
would like to hear your voice again
would like to just be near you again
would like to laugh with you again
would like to woke up with you again
would like to be with you...for the first time
To M.M.M.
Oznake: odbacivanje