Krećemo se kroz život i susrećemo različite ljude. Neki prođu pored nas brzinom svjetlosti i nestanu istom brzinom. Ne registriramo ih. No, prozujali su pored nas iz nekog razloga. Neki se sadrže dovoljno da ostave prvi utisak, bilo pozitivan ili negativan. Minutu ili nekoliko, možda sat dva. Dovoljno da nam se usade u pamćenje i da na njih reagiramo ili s ljubavlju ili s mržnjom. Možda čak i ravnodušnošću. Ali ostane dublji trag. Neki se zadrže duži period vremena. Možda dan-dva, mjesece, godine. Oni ostavljaju veliki trag. Sretni smo ako taj trag bude sretan, ako smo puni zadovoljstva, ako je dobra reakcija obostrana. Nesretni smo i skloni depresiji ako je reakcija samo s jedne strane pozitivna, a s druge su signali obojani žarko crvenom bojom ili su tolik dvosmisleni da se čovjek izludi razmišljajući što ta osoba uopće hoće od nas.

Mnogo je ljudi prošlo kroz moj život. Neke pamtim licem, imenom i djelom. Neke samo kao siluete, a nekima se izgubio svaki trag. No, shvatila sam da je svaka od tih osoba imala posebno značenje za mene u mom životu. Sve te osobe trebale su me nečemu naučiti. Sada vidim i da jesu.
Tolike godine života i toliko ljudi je trebalo proći dok nisam uočila kako introspekcijom mogu definirati koja je njihova uloga u mom životu kao i koja je moja uloga u njihovom životu. Spojile su nas više sile kako bismo jedni od drugih nešto naučili i bili bolje osobe za slijedeće učitelje.

Imam sada jednog učitelja koji je u moj život ušao u ulozi ljubavnika …. Ili možda dečka… ne znam jer je jedan od onih koji šalju dvosmislene signale. Izgubljen je i traži sebe u mnoštvu propalih veza i propalog braka, a ja sam naletila kao sređena osoba koja je njemu vodič u putovanju.

Iako jesam sređena osoba, još uvijek se učim mudrosti i radit ću to cijeli život. Dok se jedno područje života sredi, otvara se drugo koje je potrebno urediti po želji i volji vlasnika :). Tako je on meni učitelj u nečemu za što sam mislila da nije moguće posložiti. Bar ne sada, ne u ovom periodu života. Očito sam ipak spremna.
On me uči strpljenju, razumijevanju, mirnoći, čekanju, pa opet strpljenju, strpljenju i strpljenju, otvorenosti, iskrenosti, otvaranju duše, razgovorima, podršci. Svemu onome što sam uvijek tražila, ali neuvijek kod pravih osoba. Tražila sam to od prijatelja i pružala prijateljima. Partneri su bili za nešto drugo. Kako sam bila u krivu. No, sada sam zrela prihvatiti da sam bila u krivu i da sam u partnerima tražila krive stvari. Sada znam što trebam pružati i što trebam očekivati. Ma ne, ne očekivati nego u čemu trebam jednostavno uživati.

Svatko je svakome učitelj. On je do sada moj najveći, bez obzira da li se međusobno učimo za jedno drugo ili se pripremamo za osobe koje će tek ući u naš život. Nije bitno. Bitno je naučiti i postati zreliji i mudriji i dočekati slijedećeg učitelja koji nam je namijenjen. Kao i u školi., kao i u svim životnim školama i svim mudrim smjerovima života, kada je učenik spreman, učitelj dolazi. Ne znamo u kojem obliku i u kojoj ulozi, ali promatrajmo ljude oko sebe kao učitelje. Bez obzira na njihovu lijepu ili ružnu ulogu, promatrajmo ih tako i dobit ćemo sve blagodati koje nam trebaju da bismo dalje spremni i sretni kročili kroz život.