Već sam bila u krevetu. S namjerom da zaspem i da se ujutro napokon pokušam probuditi na vrijeme. Već sam se i uspavala pomalo dok nisam opet pomislila na tebe Ljepoto. A onda je krenulo.

Ne mogu ti se pohvaliti da sam dobro. Ma, iako ja mislim da mi je odlično i da uživam u trenutnoj fazi, ali odala sam se svim porocima. Alkohol, cigarete, sex, sve konzumiram... ili u prevelikim količinama, ili bez osjećaja, ili eto, da se zabavim... A najgore je što uživam u svemu tome. Još fali droga da zaokružim cjelinu, ali tome ću se oduprijeti... ostalo je nešto pameti u ovoj mojoj ludoj glavi... ili bolje da kažem tvojoj....

A što da ti kažem Ljepoto? Upoznala sam drugoga, da. I on bi htio vezu. Ja bih htjela tebe. On je drag, ali nije ti. On bi me mogao voljeti i paziti, ali nije ti. On bi mi mogao pružiti sve lijepo... ali jebiga... nije ti.

I znam da ću napraviti glupost jer ću početi s njime nešto što bih željela imati s tobom. A nije li sebično i bezobrazno njemu pričati ono što bih tebi i njemu obećavati ono što bih tebi? Nema gore stvari nego davati nadu i pružati nekome nešto, a znati da to nije zbog njega.... već zbog tebe.

I rekla ti bih "Proklet bio", ali ne mogu jer si mi dao ljubav, bar na kratko. I rekla bih "Mrzim te", ali ne mogu jer te volim. Rekla bih "Da te bar nisam nikada srela", ali ne mogu jer je to razdoblje sav moj život.

Vrlo lako zaplačem svaki puta kada pomislim na tebe. To je za mene novost. Za mene koja sam zaboravila kako suze izgledaju i koja sam plakala onoliko puta u životu koliko je prstiju na jednoj ruci.... sada suze samo krenu, čim se tebe sjetim...
Ljepoto, ni ne znaš što si mi napravio...

Pitam se otkud meni pravo da idem dalje u životu s nekim, a ti si još u meni. I biti ćeš u meni. Nažalost, nije prolazno.
Otkud mi pravo da tebi pripadam, a drugome se poklanjam...
Otkud mi pravo da njema povrijedim na najgori način... da ga lažem gledajući ga u oči...
Otkud mi pravo da nekome uzmem dio života koji on želi posvetiti meni, a ja cijeli svoj život želim posvetiti tebi....
Otkud mi pravo da lijem suze i ne vidim što pišem jer smatram da ja patim, a planiram kako sutra nazvati njega i pričati sva nasmijana zamišljajući tebe na drugoj strani linije...

Nisam ja patnica, ja sam mučiteljica. Najgore je što to znam, svjesno idem u to i nemam grižnju savjest. Ljepoto moja, najgore od svega je što ja nemam grižnju savjesti jer vjerujem da imam prava na sve to.
Smatram da sam pravo dobila onog dana kada si me napustio...