Gdje sam? Kako sam? Kako ide? Pitanja dobrodošla kada imaš super vijesti i osmjeh na licu. Nemam ništa od toga. Izgledam kao mrtvac, osjećam se još malo gore od toga, i svu svoju ljubav prema njemu pokušavam pretvoriti u mržnju i želju za osvetom. Stići će ga osveta. Ne moja, ali netko će već u moje ime napraviti svoje.

Izgubila sam se u življenju njegova života i ispunjavanju njegovih želja. Izgubila sam se gledajući kako je hladan, i kako s drugima priča o stvarima o kojima je trebao sa mnom. Izgubila sam se slušajući laži zadnjih tjedana. Izgubila sam se jer sam se dala u potpunosti za nešto u što sam vjerovala. Izgubila sam se jer više ne mogu procijeniti što je zapravo prava ljubav. Izgubila sam se jer ne znam jesam li uopće rođena za to. Da li mi je suđena? Izgubila sam sebe, a onda i njega. I od dvoje ljudi koje trebam voljeti najviše na svijetu, nemam niti jedno.

Tužno je da me više boli gubitak njega nego mene same. Ja ću potražiti pomoć da pronađem sebe, a tko će mi njega vratiti? I ako bih trebala dati razlog zašto ga uopće želim nazad, nemam razloga. Da li je to bol, da li želja da još uvijek volim, da li potreba da mu dam ljubav? Ne znam zašto. I to sam zagubila negdje to putu.

Da se vratim istim putem i sve ispočetka? Ne znam niti odakle sam krenula. Zaboravih bacati mrvice po putu. Nemam početak, a kraj je nedostižan.

Gdje li sam sada i kako li sam samo tu došla?