Pitam se puno pitanja ovih dana. Od onih najgorih tipa „Jesam li pogriješila?“ do onih „Zašto to nisam učinila ranije?“ Iz krajnosti u krajnost postavljam pitanja na koja ne znam odgovoriti.

U tim nekim unutarnjim monolozima kada se ispitujem kao osoba i borim se da meni bude bolje zaiskrilo je jedno novo pitanje: „Jesam li ja pružala sve ono što sam tražila da se meni pruži?“
U cijeloj prirodi odnosa ja sam bila ta koja je bila razmažena i koja je očekivala da se moji osjećaji poštuju. Iako sam ja bila ta koja je i htjela razgovarati o problemima, a on je nekako zaobilazio razgovore, opet se pitam jesam li trebala inzistirati kada je bilo vrijeme, a ne pustiti da stvar završi ovako kako je završila.

Kroz cijeli život uvijek su se od mene očekivale žrtve u bilo čemu i bilo kakvom odnosu. Pretjerano povlađivanje drugima dovelo me do toga da sada tražim da mene cijene i poštuju i ljube i vole i paze i maze. Jesam li pretjerala? Ipak odgovor na to pitanje znam. Nisam. Pokazivala sam volju za rješavanjem problema, iako ne dovoljno jaku i upornu.

I postavljam razna pitanja sama sebi. Kroz odgovore na neka osjećam se dobro jer znam da je završilo nešto što je trebalo, a kroz odgovore na neka druga želim ga moliti da mi oprosti i pusti me da se vratim.

Obzirom da sam sada prvi puta prekinula vezu s osobom koju nisam prestala voljeti pitam se jel' to normalan osjećaj. Jedna je stvar prekinuti vezu kada više nema osjećaja ili bar nisu toliko jaki, a druga je prekinuti je kada voliš svim srcem.

Ima li smisla opisati mu sada sve i ne tražiti povratak?
Ima li smisla reći svoja očekivanja i pitati njegova očekivanja i ne tražiti povratak?
Ima li smisla sada razgovarati znajući da povratka nema?
Podsvjesno očekujem da nazove i nešto kaže, bilo što. Znam da neće. Ima li smisla da ja još jednom preuzmem inicijativu? (Sada sam se sjetila da sam par postova pisala na temu kako ja u ovoj vezi preuzimam inicijativu)

I sada se pitam, ima li smisla graditi život s osobom gdje će se sve očekivati samo od tebe, a njegov „dio posla“ odradit će on kada bude htio i kako bude htio?

Ne, to nema smisla. Moja zadnja inicijativa bila je prekid.