Ja nisam marketinški stručnjak. Ne bavim se marketingom. Ne želim i ne znam. No itekako sam konzument reklama. Naročito onih na RTL-u čiji blok traje punih 5 minuta (naravno da sam štopala vrijeme) između svakih 15 minuta serije koja traje sat vremena. Mogli biste zaključiti da sam ovisnik o vremenu. Jesam, ali to nije sada bitno.

Dakle – reklame. Kao konzument reklama koje moram prisilno gledati htjela ili ne htjela osjećam se pozvanom, ali i kompetentnom da ih komentiram. Ako ih već moram gledati i na temelju njih birati proizvode koje ću kupovati, onda ih mogu i pljuvati.

Reklame vrlo rijetko hvalim, ali zato skoro svakodnevno pljujem. Sada me je iz takta izbacila reklama za neki prašak za pranje rublja. NE ZNAM KOJI!! A reklama bi trebala biti takva da zapamtim ime proizvoda!!!!

Kada djevojčica na početku reklame izgovori riječi „Hvala na novoj majici mama“ prođe me takva jeza da odmah mijenjam program i ne gledam više proizvod. Ne stignem do dijela kada kažu koji to prašak pere tako dobro. Mala ima tako iritirajući glas.... ispravak.... mala koju su unajmili za sinkronizaciju ima tako iritirajući glas da je to STRAŠNO!!!!!!!!
Ubode me u uho toliko da automatski poželim gledati i „Globalno sijelo“, a što je inače emisija koju ne podnosim organski.

I kako onda genijalci koji su izabrali dijete mogu očekivati da ću ja kupiti taj proizvod kada nemam pojma o kojem se radi. I ne samo to, nego ću zbog tog glasa i izbjegavati proizvod, samo da dođem do njegovog imena.

Ne pamtim da me je ijedna reklama toliko negativno okrenula prema nečemu. Nadam se da će je u nekom kratkom vremenu maknuti s TV-a. Zaista se iskreno nadam.

I nadam se da će upotrijebiti mozak slijedeći put kada biraju glasove.