Sviđa mi se ona reklama za Toyotu Yaris: mali, veliki. Mali po veličini, veliki po sposobnostima. Fora.

Imam ja jednog malog velikog spasitelja. Moj MP3 player.
Čudno, ali kao osoba od tehnike dugo vremena nisam uopće razmišljala o kupovini te spravice. Onda sam ga poklonila bratu za rođendan. Onda sam počela razmišljati da bih mogla sebi kupiti jedan, ali uvijek je nešto drugo bilo prije na popisu za kupovinu od toga.
Onda sam ga dobila na poklon od moje ljubavi. Kakav je to preporod bio. Ne samo zbog uživanja u muzici na putovanjima i hodanju, nego zbog sasvim desete stvari.

Ja ne volim kada me na ulici zaustavljaju kojekakve osobe i nešto propitkuju. Ja ne volim kada me na ulici ili u tramvaju uhvati netko kome baš nedostaje da popriča s bilo kime pa pili i pili, a ja kuham u sebi. Ne volim kada me na ulici zaustavljaju za razne ankete za koje nemam niti vremena niti volje. Ja uopće ne volim komunicirati s nepoznatim ljudima s kojima to ne želim, naročito ako je jutro i još uvijek nisam popila svoju kavu.

Tu dolazi moj mali veliki spasitelj. Uguram slušalice u uši i nitko ništa ne pita. Ne pitaju me želim li sudjelovati u anketi. Ne pitaju me glupe stvari. Ne pokušavaju započeti priču sa mnom kako bi uskratili vrijeme. Ne obraćaju mi se jer vide da ih ne mogu čuti. Kakav je to preporod za mene.

Kada želim komunicirati, komuniciram. Kada ne želim, gurnem slušalice i isključim se od vanjskog svijeta. Neopisiv osjećaj. Baš je mali veliki. Mali po veličini, ali velik po mogućnostima.