Vrijeme je da se vratim. Osjećam to. Želim se vratiti u sigurnost, u miran dan, u mirnu noć. Jedino... teško je otkriti gdje je to „mirno“. Znam da je to uz njega. Ali... ne mogu odgonetnuti gdje.

Ne samo da ja ne znam gdje je moja sigurna luka, nego me i drugi pitaju. Ne znam odgovor. Ne znam više koje mjesto i koji grad zvati „doma“. On zna. On ima samo jedno mjesto koje mu je kuća. Ja sam se izgubila.

Bitno da znam da želim biti uz njega. Pa kad već on zna gdje je „doma“, pokazat će i meni put. No, za neko vrijeme. Još moramo čekati – razdvojeni – pobacani po raznim gradovima, zemljama. Opterećuje me to sve više. Što više smo zajedno, to mi teže pada svako rastajanje. Što više je dio mene, to više boli kada nije pored mene.

Vrijeme je da se vratim ovamo. Mojim riječima, riječima meni dragih ljudi. Još jedno mjesto na popisu mjesta koje zovem „doma“.