Samo jednom u životu mi se dogodilo da je dečko mene ostavio. Nisam ja ništa posebno od mnoštva drugih djevojaka, ali sam jedna od rijetkih koja prekida vezu kada ona postane monotona i predvidljiva, kada je sve divno, ali više nema sex-a, kada se jednom probudim i poželim biti sama jer sam shvatila da moj partner nije baš ono za što se „prodao“. Ja sam jedna od rijetkih koja se ne zadržava jer misli „Biti će bolje kad se vjenčamo“. Neće biti bolje.
Neće biti bolje kasnije, neće biti bolje kad se promijenimo, kad ostarimo, kad na vrbi zasvrbi. Kad nije dobro, nije dobro i neće postati bolje.
Nekako mi se događalo da sam uvijek ja bila ta koja je postajala svjesna da neće biti bolje. Ali, jednom je jedan bio taj koji je poduzeo oštre mjere zvane prekid. Iz opravdanog razloga.

Prekinuo je sa mnom jer sam u toj vezi bila posesivna. Meni je to bio potpuno nepoznat osjećaj, ali ružan osjećaj. Glupo bi bilo da sada nabrajam znakove ponašanja koji su se pojavljivali. Jednostavno je svojim riječima, ponašanjem i razmišljanjima u meni budio zmaja koji riga vatru i postaje policajac koji ispituje sve i svašta. Sama sebi sam išla za živce i znala sam da to neće dobro završiti, ali nisam se mogla promijeniti. Ne, ne, ne. Ne ja. On se nije mogao promijeniti. I ostavio me. (Kad bih samo mogla objasniti tu zaluđenost s njime :) )

Pametno je učinio. No, neću reći da mi je to bila škola. Nisam bila posesivna prije njega, nisam posesivna ni danas. To je bilo samo tada i samo s njime.
Kad bi postojao jednostavan način na koji bih mogla objasniti zašto i kako, to bih učinila. Ne postoji. Nije mi bio osoba od povjerenja i nisam ga htjela pustiti niti 5 minuta samoga negdje.

Ja nisam posesivna osoba. Imam tračak ljubomore ako volim, ali onaj slatki koji partneru daje do znanja da mi je stalo. Nisam posesivna osoba jer ja volim svoju slobodu i ne želim da mi je netko uzme. Zbog toga dopuštam partneru da živi.

Posesivnost je nešto što ubija svaku vezu. Ako ljudi i ostanu u vezi, ljubav je ubijena definitivno. Ljudi koji će varati u vezi ili braku, to će učiniti bez obzira na posesivnost. Oni koji to hoće učiniti, ne mogu biti spriječeni. Još se više potiču ako ih se pokušava kontrolirati jer varanjem dokazuju da uz svu kontrolu, ipak mogu činiti što ih je volja. Kada se prepuste svojoj „slobodi“, tada su pozitivno potaknuti povjerenjem koje im partner daje i malo po malo, vide samo jednu osobu u svom životu – svoju partnericu.

Uh, što ne volim posesivne osobe. Imam ih par u svom društvu i gledam kako uništavaju sebe i partnera, ali tu se ništa ne može učiniti. Zvučat ću bezosjećajno, ali čekam dan kada će me nazvati i reći „Mi više nismo zajedno“. Nažalost, taj dan će doći.