Igrom slucaja nadjoh se u situaciji da nemam pristup Internet kad god hocu i gdje god hocu. Hebiga, i to se dogadja, cak i u 21. stoljecu. Razlog nije nedostatak linka, razlog je totalno glupa tarifa i nacin racunanja prometa, a uz to i nerazumna cijena.

No, eto, to me natjeralo da se izjadam ovdje. Nadjoh Internet caffe u kojem sam napravila sve ono zbog cega sam trebala Internet i sada mi je preostalo cca 30 minuta za blog :).

Nije meni tako jako stalo do toga da ja moram procitati blog ili sve mailove ili nesto trece, nego potreba koju sam osjetila za Internetom.... to me je iznenadilo. Fuck, htjedoh samo baciti oko na mailove, cisto da mi srce bude na mjestu. Vidite li vi ovo, kazem da mi srce bude na mjestu, a ne zbog sadrzaja mailova. O tome ja pricam!!! Ovisnik sam o Internetu, ali pravi. Svaki dan moram imati vezu s Internet vezom!!! Nije bitno sto cu na Internetu procitati, ali mora biti nesto, bilo sto!

Zbrinula me malo ta ovisnost. Mozete li zamisliti kako hodam gradom i u svakom izlogu, ducanu, trgovini, trazim Internet caffe. I mahnito razmisljam sve alternative za slucaj "sto ako ne nadjem"? Srecom, nasla sam jer ne znam sto bi bilo da nisam.

U svakom slucaju, moje vrijeme sporo istjece, a ja sam svoju potrebu zadovoljila. Mislim da cu zavrsiti za danas. Sada mogu mirno spavati, a za sutra se nadam nekom boljem rjesenju. Sutra ipak mjenjam lokaciju pa su moja ocekivanja za Internetom dobra :)

I fuck, nikako se naviknuti na ovu cudnu tipkovnicu... Izgledam kao osoba koja je prvi put sjela za komp i onda gleda u tastaturu par minuta, nadje slovo koje zeli, pritisne tipku, i onda slijedece slovo za slijedecih par minuta...

I grrrrrr, vec par puta ponovno ucitavam blog jer ispravljam glupe greske u pisanju...