Odbrojavam dane do posjeta liječniku radi kontrole. Odbrojavam dane zatvora u kući. Zaista ga tako doživljavam. Ne mogu ići raditi. Ne mogu izaći van s društvom. Ne mogu prošetati. Kućne aktivnosti mi sada ne predstavljaju problem, ali vanjske su mi još dva-tri dana nedostižne. Što je rezultat toga? Počinjem pucati lagano... ne... počinjem pucati na sve strane....

Drago mi je čuti drage ljude koji nazovu da pitaju kako sam. Mama koja zove svaki dan ipak malo pretjeruje. Pa nije baš tako strašno da mora svaki dan zvati i provjeravati jesam li bolje. Znam, znam, brine se.

Ono što mene brine je što sam ipak sama. Sama se podsjećam da moram popiti tabletu. Sama si stavljam kapi u nos. Sama si kuham čaj. Sama si spremam doručak, ručak, večeru. Sama moram oprati suđe. Sama moram obaviti kupovinu, barem svježeg kruha, jer sve drugo je lako. To me sada, ovako labilnu, jako pogađa.

Predivno mi je živjeti samoj. Uživam u tome jer imam svoj prostor, svoj mir, svoje sve. U ovim trenucima želim imati (opet počinjem) neku posebnu osobu. Osobu koja će sjediti pored mene na krevetu i maziti me po glavi koja me očajnički boli. Koja će mi praznu šalicu nadopuniti toplim čajem. Onu koja će biti tužna jer sam bolesna, a opet se veseliti svakim danom da se oporavljam.

Ubijaju me ovi dani. Bože dragi, ne želim niti pomisliti što bi se samnom psihički dogodilo da sam duže vremena u ovakvom stanju. Ja bih poludjela. Zatvorena od svega. Nema prirode. Nema movinga. Nema treninga. Nema izlazaka. Nema ničega. Moje kretanje je ograničeno na relaciju krevet – radni stol – kuhinja – kupaona – krevet i tako u krug.

I k tome još nemam nekoga posebnog tko bi mi stavio ruku na čelo i utvrdio ima li potrebe mjeriti temperaturu... nekoga tko bi mi pomilovao blijedo lice... nekoga kome bih naslonila glavu na krilo ili na rame i zatvorila oči...

Ja se još dobro držim jer si misli skrećem u svim drugim smjerovima. Mislim o stotinu drugih stvari samo da ne mislim na to. I dobro mi ide. Dobro mi je išlo dok me danas prijateljica iz Rijeke nije nazvala i pitala: „Imaš li nekoga da ti skuha čaj?“

E pa nemam!!!!!!