Ja vrlo rijetko sanjam. Ustvari, kažu... svi sanjaju stalno, ali se ne sjećaju svojih snova... OK, preformulirat ću prvu rečenicu. Ja se vrlo, ali zaista vrlo rijetko sjećam svojih snova. Obično je to 4-5 puta godišnje. Ne muči me to. Spavam kao beba i vjerojatno toliko uživam u spavanju da ne dopuštam nekim snovima da me ometaju, niti noću kada ih sanjam, niti danju kada bih razmišljala o njima.

Nego, eto, noćas se to dogodilo prvi put ove godine. Imala sam hrpu nepovezanih snova koji se sjećam i zbog kojih nisam spavala baš dobro. I što onda činim? Čim se dočepam kompjutera, otvaram neku sanjaricu i tumačim svoje rijetke snove. Da, vjerujem da nam snovi nešto govore. Kada sanjarica kaže nešto dobro, onda prihvaćam tumačenje. Ako sanjarica kaže nešto loše, onda to odbacujem. Ne prihvaćam loša „predviđanja“ :). Zaboravim na njih.

Noćas sam sanjala da kasnim. Gdje god sam krenula, kasnila sam i to ne par minuta, nego par sati. Mojoj traumi zbog toga nije bilo kraja jer, ako išta u životu mrzim, onda je to kašnjenje.
Danas mi sanjarica kaže ovo:
KAŠNJENJE
Kasniti - slobodno poklonite svoje povjerenje kolegama i bliskim suradnicima.

Pa kad sam već zakoračila u taj metasvijet, bacih se i na horoskop. Čisto da mi dan započne drugačije. Moj današnji horoskop kaže:
„Planeti su vam danas iznimno naklonjni. Još ako dan osmislite na pravi način, bit ćete zadovoljni. Uživat ćete u ugodnom društvu i lijepim stvarima. Vi ste pravi hedonist, znate odabrati najkvalitetnije i najbolje, a što je još važnije, znate se tome maksimalno predati i pritom uživati. Ljubav, sreća i materijalno blagostanje - pa što biste više?!“

Ja? Ništa više... zaista...