Posebni su trenuci kada slušam Celine Dion na francuskom. Taj božanstveni glas spojen s božanstvenim jezikom. A proklet je bio dan kada sam to prvi put čula.
Proklet dan prije 5 i pol godina, ali Celine je ostala u nezaboravnom sjećanju.... njene riječi koje ne razumijem, ali osjećam... melodija koja nosi... koja smiruje... koja prenosi staloženost, razumijevanje.... baš ono što sada trebam...

Uopće nisam očekivala da će me to imalo emocionalno dotaći. Ma puno je situacija u kojima mislim da ću reagirati na jedan način ili neću uopće reagirati, a onda iznenađenje... reagiram psihički... reagiram fizički...

Jedan mail u kojem javlja vijest: „upoznao sam jednu mladu zenu, koja je u zadnje vrijeme poprilicno zaokupila moju paznju i uskovitlala emocije, ali jos je sve vrlo frisko i u fazi adaptacije...vidjet cemo sto nam vrijeme nosi...“ mi je unio neki čudan osjećaj.
Ma to je samo On. Pa mi nikada nismo niti bili u prilici da budemo išta osim poznanika koji se tu i tamo pozdrave putem SMS-a ili maila. Pa između nas je 800 km udaljenosti i jedna večer provedena u ugodnom razgovoru prije godinu i pol. To je sve što smo imali.
I što bih sada trebala odgovoriti? Da mi je drago zbog njega? Pa je, ali i nije. Jebiga, što mislim da će se promijeniti ako kažem da me to dotaklo? Hoće li se uopće što promijeniti? A što će se dogoditi ako kažem da je to super vijest i da mi je drago? Hoće li se uopće što dogoditi?
U mailu u kojem mi javlja da je upoznao Nju, kaže: „veliki pozdrav uz zelje da si cesce izmjenimo koji mail...cujemo se...“ Češće? Što će biti drugačije? Bojim se... ništa...

Ma ustvari mi se čini da reagiram smješno. Pa kako je on reagirao kada sam ja njemu rekla da sam upoznala Njega? Tada nisam razmišljala kako će on reagirati na to. Zašto bi on sada trebao paziti na to kako ću ja reagirati na vijest da je on upoznao Nju? Htio je to podijeliti samnom. Trebala bih se iskreno veseliti.

Moj nepoznati prijatelju... a što mi mislimo da će se dogoditi kada ustrajno nastavljamo izmjenjivati poruke? Jel' moguće da svaka poslana i primljena poruka skrati udaljenost među nama? Jel' moguće da svaka poslana i primljena poruka otkrije nešto što ne znamo, kada zaista ne znamo ništa?
Moj nepoznati prijatelju.... ne znam te uopće, a znam te tako dobro... ne vidim te od dana kada smo se upoznali, ali tvoje lice je ispred mene sa svakom tvojom porukom...
Moj nepoznati prijatelju... unio si nemir kakav vjerojatno ni ti ni ja nismo zamišljali...
I baš sada bih te htjela pitati da li je tebi unijela nemir vjest da sam upoznala Njega. Htjela bih znati ono što je nemoguće saznati. Kao da će to promijeniti išta? Neće ništa. Ti si tamo. Ja sam ovdje. Svatko u svom svijetu, a svjetovi su spojeni samo tom sponom koju čine poruke. Ma smiješno je uopće razmišljati o tome koliko je to čvrsta spona. Ali... vidiš... hvatam se za nju.... i čitam sve mail poruke koje smo razmjenili...
Nisam ti javila da sam opet sama, sada tek vidim. Palo mi je na pamet jer sam pred malo čula riječi od jednog dečka: „Pa zašto mi prije nisi rekla da si sama? Ne bih počeo ništa s ovom curom.“ Nisam mu rekla jer mi nije bilo bitno. Ali grizem se što to tebi nisam rekla. Kako sam to mogla preskočiti? I da li bi išta bilo drugačije? Pa nismo niti jednom rječju ikada uopće niti razmatrali... niti predviđali... niti spominjali... niti se nadali... niti zamišljali... niti očekivali... nismo niti poricali... Pustili smo da jednostavno ide „ostajanje u vezi“, a da nismo imali razloga... Ja sada možda ipak vidim smisao... stalo mi je...
Moj nepoznati prijatelju... ovo će mi biti najteža poruka koji ću ti ikad poslati...
Ako budem lagala, biti će mi teško jer ne znam lagati... Ako kažem istinu, biti će mi teško jer istina uvijek ima neke posljedice... po bilo koga...


23:02

Otišla je poruka... sjedim... zamišljam tvoje lice kada ju otvoriš... pročitaš... ne, ne, ne.... ne želim zamišljati taj trenutak... strah koji osjećam je prevelik... ranjivost koju osjećam je nerealna...
Zašto ti se to bojim priznati? Ovo pitanje nije moglo iskočiti u boljem trenutku. Hvala ti. Bojim se priznati jer se bojim poraza... bojim se gubitka... bojim se neuspjeha... bojim se tuge...

... bojim se noći koja je preda mnom...
... bojim se novog dana...
... bojim se svake noći i svakog dana do tvog odgovora...