RI: Ha, jesi vidjela danas. Svi su mi pljeskali na uspjehu. I čestitali...
LADY: Aha, i? Sve su to bili ljudi koji su danas tu, sutra negdje drugdje.
RI: Da, ali došli su zbog mene.
LADY: Jesi ti luda? Došli su zbog javnosti, a ne zbog tebe. Briga njih za tebe.
RI: Što hoćeš reći? Zašto mi kvariš veselje?
LADY: Ženo, hoću ti reći da moraš imati nekoga tko će doći zbog tebe.
RI: Ne trebam ja nikoga. Uvijek sam sve sama uspijevala pa ću i dalje.
LADY: Da, da i vidi što je postalo od tebe. Bojiš se da ti se netko približi malo bliže da ne bi vidio koliko si zapravo slaba i ranjiva.
RI: Nije istina. Nisam slaba. Nisam ranjiva. Ničeg se ne bojim i mogu sve što zamislim.
LADY: Ni stvarno ne razumiješ neke stvari. Dosta o poslu. Okreni se oko sebe i pogledaj. Gdje si sada? Sjediš sama doma i lupkaš po kompjuteru. Gdje su ti svi ljudi od danas? Gdje?
RI: Ti si kuja. Ne pustiš me na miru da se barem nečemu veselim.
LADY: Ne.. naravno da te neću pustiti. Veseliš se krivim stvarima. Okrećeš se krivim stvarima. Dosta je tjeranja karijere. Posveti se zaista sebi.
RI: Pa to i radim. Učim i radim i trudim se radi sebe. I prestani govoriti da je to krivo.
LADY: Krivo je. Ne misliš na to da ćeš stalno biti sama i kuckati po kompu. Sredi se i dopusti nekome da ti priđe. Onako... zaista priđe...
RI: Ne mogu. Opet će me povrijediti... ne mogu više to izdržati... uostalom, imam puno ljudi oko sebe... gdje god se okrenem... vole biti u mom društvu...
LADY: Ponekad se zaista divim tvojoj gluposti. GDJE SU TI SADA TI SVI LJUDI????
RI: Ne znam... pa ne pitam ih svaki dan gdje su... ne moram baš svaki dan biti s njima...
LADY: Ti trebaš nekoga tko će te paziti i reći ti da previše radiš i da forsiraš stvari samo radi gubljenja vremena.
RI: Ne forsiram ništa. Bavim se onim što volim i što me opušta.
LADY: Ma nemoj. Hoćeš reći da te trčanje s jednom mjesta na drugo... s posla na treninge... s treninga na predavanja... s jednog puta na drugi opušta.... laži nekog drugog
RI: Prestani mi govoriti što trebam raditi. Ja znam što meni paše.
LADY: Nemaš pojma. Utuvila si sama sebi u glavu da ti je ovako odlično i ustraješ u tome, a znaš i sama, u dubini duše, na nisi potpuno sretna.
RI: Jesam.
LADY: Nisi. Bojiš se. Želiš vezu, a bojiš se vezivanja. Želiš nekoga svog, a sebe se bojiš dati. Hoćeš da te shvate ozbiljno, a poigravaš se tuđim osjećajima.
RI: NIJE ISTINA!!!
LADY: Pogledaj unatrag i uvjerit ćeš se sama. Veze su počinjale kada si ti htjela. Veze su završavale kada si ti htjela. Patila ili ne, ti si ta koja je odlučivala o svemu.
RI: Lažeš. Nije istina.
LADY: Znaš dobro i sama da je. Čak i R-a si otjerala svojim ponašanjem jer nisi znala kako drugačije to završiti. Ti se bojiš vezivanja.
RI: Ne. Ne. Ne. Ne. Ne. Ne. Ne. Ne bojim se...
LADY: Bojiš se. Hladna si. Ne otvaraš se ljudima. Ima pravo J kad kaže da imaš kamen umjesto srca.
RI: Ona nema pojma. Ona ima srce umjesto mozga.
LADY: Da, zato ima vezu. Ti nemaš nikoga.
RI: Ne trebam nikoga. Zapamti to. Ja ne trebam nikoga.
LADY: Trebaš. Svako ljudsko biće želi voljeti i biti voljeno.
RI: Ja to ne trebam. To je za slabiće.
LADY: Ne. To je za jake. Slabići od toga bježe. Kao što i ti bježiš.
RI: Odlazi od mene. Ni ti mi ne trebaš.
LADY: Ako još i ja odem od tebe tko će ti ostati? Ja sam tvoj anđeo čuvar.
RI: Ti? Moj anđeo čuvar? Pa otkud ti ideja da mene treba čuvati?
LADY: Samo spavaj dušo. Evo, ovdje na mom ramenu. Shvatit ćeš jednom što ti želim reći.
RI: Prihvatit ću tvoje rame samo zato što sam umorna. I to što govoriš ne valja.
LADY: Samo spavaj dušo. Otići će i taj strah i dopustit ćeš nekome da te osvoji.
RI: Neeee, ja to ne bih...
LADY: Samo spavaj dušo. Lijepo sanjaj...