Danas je čudan dan. To sam ponovila već nekoliko puta. Mislim da ću još nekoliko jer dan je još dug. No, od prijateljice sam dobila predivan mail. O ženama, za žene. O prijateljicama, za prijateljice.
Virtualna prijateljica mi je danas saopćila vrlo tužnu vijest... Virtualna prijateljice, ja posebno tebi poklanjam ovu priču:

Mlada supruga je došla u posjet svojoj majci. Pijući ledeni čaj, pričale su o životu, o braku, o odgovornostima u životu i obvezama zrelih ljudi. Majka je zamišljeno protresla kockice leda u čaši i onda jasno pogledala svoju kćerku: «Nemoj zaboraviti svoje prijateljice!» rekla je dok su se listići čaja polako smirivali na dnu šalice. "One će ti biti sve važnije kako budeš postajala starija. Koliko god budeš voljela svog muža, koliko god budeš voljela svoju djecu, one će ti biti potrebne. Sjeti se povremeno otići negdje s njima, radi nešto s njima. I zapamti da tvoje prijateljice nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje kćerke i ostali tvoji rođaci. Bit će ti potrebne druge žene. Ženama su uvijek potrebne druge žene.
«Kakav blesav savjet!« pomislila je mlada žena. »Zar se nisam upravo vjenčala? Zar nisam upravo zakoračila u svijet parova? Za ime boga, ja sam udata žena, odrasla, nisam neka mlada djevojka kojoj su potrebne prijateljice! Moj muž i porodica koju ćemo stvoriti svakako će biti sve što je potrebno da moj život učinim smislenim i ispunjenim."

Ipak je poslušala svoju majku; nastavila je održavati kontakt sa svojim prijateljicama i tako sve više svake godine. Kako su godine prolazile jedna za drugom ona je polako počela shvaćati da je njena mama ustvari znala točno što je govorila. Kako vrijeme i priroda stvaraju promjene u životu svake žene tako prijateljice postaju sve veći oslonac za nju. I sad nakon 50 godina življenja u ovom svijetu evo što sam naučila: