Ponedjeljak je. Već ta činjenica je grozna sama po sebi. Vikend je gotov. Treba raditi. Većina ljudi na odmoru jer je spojila sutrašnji praznik / blagdan. Uopće ne znam razliku između praznika ili blagdana, ali nije niti da me nešto jako zanima. Bitno je da je to uvijek neradni dan. Ja sam danas pošteno odradila svoje radno vrijeme... no, dobro, možda malo bila i na blogu, ali radila sam, zbilja :)
Hm, kraj je mjeseca i naravno financijska stiska. Nemam dečka. Imam problema jer sam izgubila motivaciju za radom. Trebam promjenu na poslu. Hitno! Trebam nešto što će me trgnuti i opet mi dati poleta da grizem za poslom. Trenutno nemam volje za učenjem nečeg novog. Trebala bih početi trčati i povećati kondiciju i fizičku spremnost jer inače nema napretka u penjanju. Ne da mi se. Lijena sam. Penjala bih svaki dan, ali ne mogu zbog posla.
Ne stignem do frizera. Kosa mi je trenutno veliki neprijatelj.
Usprkos emotivnoj krizi, usprkos financijskoj krizi, usprkos poslovnoj krizi, usprkos kreativnom neredu i djelomičnoj sportskoj lijenosti, ja se danas osjećam super. Smijem se i dok hodam po ulici. Što je uzrok, nemam pojma, ali neka traje. Htjela bih "toga nečega" svaki dan. Tako da mi ništa ne pada teško. Da na sve gore spomenute probleme, i na one nespomenute probleme, i na sve buduće probleme, samo mahnem rukom i počnem ih rješavati kad mi dođe volja za time. Da se ne uzbuđujem na svaku glupost koji čujem, vidim, pročitam. Da me ništa ne izbacuje iz takta.
Što god da sam pojela, popila, udahnula zadnjih par dana... hoću još...