Prvi put sam ovu rečenicu čula u „Čarobnjaku iz Oza“. Kao mala djevojčica. I nije mi tada puno značila. Nije mi ništa tada značila jer nisam o tome uopće razmišljala. Ja sam imala svoju kuću, svoju mamu i tatu i brata i nisam mogla zamisliti da može biti ikako drugačije.
U zadnje vrijeme ipak sebi pokušavam odgonetnuti gdje je sada moj dom.

Ja sam Riječanka. Rijeka je moj rodni grad. Nosim Rijeku u svom srcu gdje god da se nađem. Nosim svoje djetinjstvo, svoju obitelj, prijatelje, ljubavi, more i sve lijepe i ružne stvari koje sam tamo proživjela i koje i danas proživljavam. Uvijek su samnom. Znači, Rijeka mi je dom.
Ja sam i Zagrepčanka. U Zagrebu imam svoju mladost, prijatelje, ljubavi, planine i sve lijepe i ružne stvari koje tu proživljavam. Uvijek su samnom. Znači, i Zagreb je moj dom.
Volim jako puno putovati. Gradovi, mjesta i sela u kojima se nađem nemaju dublje značenje za mene, osim da ih volim upoznavati. Ali svaki mi ostane u srcu. U te gradove, mjesta i sela nosim svoju Rijeku i svoj Zagreb, a isto tako u Rijeku i Zagreb nosim sve što sam obišla i vidjela. Ali ti gradovi, mjesta i sela nisu moj dom.

Rijeka, Zagreb. Zagreb, Rijeka. Oba grada su moj dom. Oba grada imaju prednosti i mane. Oba grada me privlače. U oba grada se jednako dobro osjećam. U oba grada sam bila tužna i bila sretna. U oba grada isprobala patnju, tugu, samoću. U oba grada imala svoje ljubavi. Kada sam u Rijeci, žurim se vratiti mom Zagrebu. Kada sam u Zagrebu, planiram putovanja u Rijeku. Ne mogu zamisliti da moram birati u kojem ću od njih živjeti jer živim u oba grada. Ja zaista živim u oba. Ne gledam na to kao da živim u onom gradu u kojem radim i u kojem sam fizički prisutna. Neee. Gdje ću prespavati slijedeći vikend ili tjedan, nije mi bitno. Živim tamo gdje mi je srce i duša. A to su oba grada. I uvijek će tako biti.

U Rijeci me često pitaju prijatelji/ce: „Kada se vraćaš?“ Kada se vraćam? Pa ja nisam niti otišla. Ja sam uvijek tu. Pa ja tu živim. U Zagrebu me često pitaju prijatelji/ce: „Ostaješ li u Zagrebu zauvijek?“ Ostajem li u Zagrebu? Pa naravno, ja tu živim.

Na znam da li je to samo moje shvaćanje, ali ja zbilja ne smatram da živim tamo gdje se svako jutro ustanem i odem na posao, ili tamo gdje je moja obitelj, ili tamo gdje sam rođena, ili tamo gdje ću jednom biti udana (valjda :) ). Živim tamo gdje je srce, duša, tijelo. Znam da će moj dom uvijek biti i Rijeka i Zagreb. Ne odričem se niti jednog grada.