Daleko od očiju mi je često govorio "ti me jedina razumiješ". Jednostavno mi je to danas palo na pamet.Taj detalj. Vjerojatno sam sada u fazi kada me neki detalji zaokupljaju i o njima razmišljam iz dana u dan. Ne znam zašto. Da li si pokušavam nešto objasniti ili opravdati? Ne vjerujem. Da mogu nešto promijeniti, ne mogu ni to. Bilo pa prošlo.
U svakom slučaju, prije sam mislila kako je čuti takve riječi predivna istina, sada kada o tome razmišljam prvo što mi pada na pamet jest da je to totalna floskula. Po čemu je on to procjenjivao, ocjenjivao, mjerio, računao i došao do zaključka? Ako je bilo iskreno, predivno. Ako je zaista bila floskula, blago meni, na što sam (s)pala. Idem na živce valjda i bogu i vragu, a najviše sebi što se iz dana u dan vraćam na temu Daleko od očiju, ali vidim da se iz dana u dan pojavljuju neke stvari o kojima tek sada mogu (barem mislim) racionalno razmišljati. Moram popričati sama sa sobom i riješiti ih pa ću valjda osloboditi misli od njega.
Zbilja me ozbiljno zabrinjava izjava „Ti mene jedina razumiješ.“ Kako jedna žena može razumjeti muškarca? Kako jedan muškarac može razumjeti ženu? Na što je mislio? Jel' mislio na razumijevanju u razgovoru, nekim idejama o kojima smo imali isto mišljenje, na razumijevanje ponašanja, na razumijevanje osnovnih fizioloških potreba???? Fuck, na što je mislio?
Međutim, bez obzira što o tome razmišljam, zapravo me ne zanima što je pod time mislio. Danas ga ne bih to pitala. Danas bih ga pitala: „Razumiješ li ti mene?“ Odgovor znam. Ne razumije. Nije me razumio. Nije razumio da od njega nisam htjela puno. Samo da je tu. Da postoji. Da mu se mogu obratiti i u sreći i u tuzi. Nisam tražila skupe izlaske, nisam tražila poklone, nisam tražila putovanja, nisam tražila sponzorstva. Samo njega.
Da, zaista mi danas ništa ne znači njegova izjava „ti mene jedina razumiješ“. Danas me zanima zašto on mene nije razumio.