Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video
Dr. Jack Griffin izrazito je pametan znanstvenik koji je pomoću eksperimenata otkrio formulu za nevidljivost, no koja u njemu budi snažne ubilačke nagone...
James Whale bio je prilično aktivan i uspješan horor redatelj u Universalovom periodu 30's horor flickova. Ne samo da je iznjedrio Nevidljivog čovjeka, već su tu i Frankenstein, The Old Dark House itd...Ovdje je riječ o priči koju vrlo vjerojatno svi poznajete, kao i većinu monster filmova iz tog doba, no za razliku od drakula, mumija, vukodlaka i inih, ovdje je riječ o potpuno normalnom čovjeku koji temeljen svojih eksperimenata zabrazdi u potpuno suludu personu, kojoj je jedini cilj uništenje. Ovo je scenarij baziran na istoimenoj priči H.G. Wellsa iz 1897. godine, a sama priča dobila je brdo ekranizacija do danas, kao što je i ovaj film polučio i mnoge nastavke i spin-off filmove tijekom četrdesetih godina. Dark Universe, produkcija koja planira osuvremeniti Universalove filmove, svoju priču započela je s remakeom The Mummyja s Tomom Cruiseom, a nagađa se da bi Johnny Depp mogao biti antijunak nadolazećeg remakea Nevidljivog čovjeka. Vratimo se na film: za razliku od ostalih horor filmova, ovo je jedan među rijetkima gdje sam uočio light motive i nestriktnu hororičnost u scenariju, tako da ovdje imamo i nerijetke pojave humora i nešto trilerskiji prizvuk, nego što smo to recimo navikli vidjeti u Hollow Manu iz 2000. s Kevinom Baconom.
Film je u to doba krasilo mnoštvo odličnih efekata koji su ga učinili iznimno pamtljivim, autentičnim i uspješnim. Lik nevidljivog čovjeka, odnosno poludjelog znanstvenika odlično utjelovljuje Claude Rains (Casablanca, Notorious...), a ni ostali glumci ovdje nisu za izostaviti: fantastična Gloria Stuart (Rose iz Titanica), a tu je i Herbert Holmes (Dr. Jekyll & Mr. Hyde). No, nažalost, tijekom gledanja filma nije baš sve bilo tako sve bajno kao što sam očekivao. Naime, u nemaloj količini scena primjećuju se plot holeovi te greške pri snimanju koje, htjeli to ili ne, utječu na samu produktivnost priče. Film se pri sredini pretvara iz light hororca u akcijski triler, koji zapravo nema dodirnih točaka s hororom, no kako to možemo prišiti svakom filmu iz tog perioda, zanemariva je ta stavka, no činjenica je da je ovdje riječ o običnom čovjeku kojemu se um pomračio, što ne mora nužno aludirati kako ćemo ovdje nailaziti na scene koje definiraju film strave. No, valja priznati da sam se dobro zabavio, prvenstveno gledajući simpatične efekte (kojih se mogu posramiti i neki današnji filmovi) i dijalošku interakciju likova.
Invisible Man je uz ostale gigante horor filmova tog razdoblja također važan segment i inspiracija mnogim sličnim i tematskim filmovima koji su slijedili nakon toga. Kada ću gledati nastavke i spin-offove, a nekih se podsjetiti? Teško da će biti u skorijoj budućnosti, ne toliko zbog kvalitete filmove, već zbog tematike radnje koja mi je najmanja privlačna od svih Universalovih monster filmova tog razdoblja.
|