Sve u svemu: 2 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video
Laine Morris izgubila je prijateljicu koja je navodno počinila samoubojstvo u svojoj kući, a potom je pronašla starinsku Ouija ploču pomoću koje se može komunicirati s bićima druge dimenzije. Pozivajući par prijatelja na seansu, očekivala je čuti svoju prijateljicu još jedan put, no nije nimalo očekivala da će joj se u pokušaju komuniciranja javiti potpuno druga prisutnost...
Zanimljivosti i mistika koja se veže uz famoznu Ouija ploču uistinu je interesantna, o tome postoje brojni radovi, knjige, pa čak i filmske adaptacije koje govore o konkretnoj komunikaciji s duhovima putem ploče na kojoj uglavnom piše abeceda i sadrži kursor pomoću kojega komunicirate s duhom. Ove godine je kinematografe obuzeo horror film Ouija koji je, kao i dosta njegovih prethodnika namijenjen da za Halloween malo protrese gledateljstvo i odnese poveću svotu novca, što je naravno i napravio. Za razliku od Babadooka kojega sam recenzirao tik prije ovog filma, Ouija ne igra na inteligenciju gledateljstva te je ovdje prvenstveno s namjerom, odnosno pokušajem plašenja i da odvuče gledatelje u kina koji će to platiti i na taj način Ouiji omogućiti provođenje cilja. Ovo je jednostavno jedan od onih filmova koje ne biste ni kod kuće trebali pogledati, a kamoli odvajati novce za ovakav neuspjeh i krah. Ouija nudi glupe i istrošene scene, izlizane dijaloge i toliko referenci na starije klasike da bi mene osobno bila sramota na mjestu redatelja Stilesa Whitea kojemu je ovo prvi redateljski uradak. Svaka scena je već viđena, svaki trenutak u filmu je prepoznatljiv i jednostavno od sredine filma znate što će se na kraju dogoditi. Predvidljivost u horror filmovima nije neka tajna, ali napraviti film bez ikakvog pokušaja kamufliranja očitih stavki nikako nije za pozdraviti. Ouija je sudeći po tome nevjerojatno smeće od filma, no, za ocjenu dovoljan potrudio sam se pronaći i nekoliko svijetlih trenutaka.
Razvoj situacije popraćen je mladim glumcima koji su u nekim dijelovima dobro, a u nekima podosta loše odglumili uplašene žrtve. Previše klišeja natjeralo me da neke scene jedva pogledam do kraja, a zamornost materijala trajala je nažalost do samog završetka. Neinventivne pojave neinventivnih duhova prilično su česte te se s te strane film ne može okarakterizirati dosadnim ili napornim, pogotovo zato što ne kompliciraju s dužim trajanjem filma od 80-ak minuta, ali pretjerana je činjenica da vam se duh javi i u modernom stilu napiše: Hi friend u Wordovom dokumentu. To su jednostavno neminorne greške koje su spustile rejting filma za par ocjena, a ako ste jedan od češćih pratitelja žanra, znat ćete što očekivati od svake scene. Film ima par jumpy trenutaka, pogotovo pred kraj kada se sam duh manifestira u više oblika i kada se nabrzaka sklepan twist razjašnjava, no pozitiva koja se spaja s akcijskim scenama jednostavno mi nije legla, iako je možda to i najbolji dio filma. Par lijepih glumica, par jumpy scena, pogotovo ako film gledate u kinu, nekako sklepana radnja i voila - dobili ste čisti primjer lošeg modernog horror filma.
Ne namjeravam puno duljiti o filmu jer će i sama recenzija postati klišejizirana, a tako mi se i čini kako što više pišem o filmu, ali ne može se tu pogriješiti - onaj koji smatra da je ovo dobar film nikako nije upoznat sa žanrom ili ima toliko niska očekivanja da su napadajući dabrovi malo lošija stvar. Ouija je bezličan horror pun krađe i neinventivnosti, a ploča je još jednom dobila slabu adaptaciju.
|