GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Samohrana majka brine se za sina jedinca dok prolaze kroz krizno razdoblje gubitka oca. Sin počinje stvarati probleme u školi i socijalno postaje ugrožavajuć dok uporno tvrdi da se bori protiv nemani po imenu Babadook, no nitko mu, naravno ne vjeruje, sve dok se majka i sama ne uvjeri u postojanje veoma neugodne prisutnosti...



Počeo sam pratiti famu oko Babadooka početkom godine kada su se počeli pojavljivati prvi posteri i teaser trailer koji nije baš puno toga rekao niti je zadovoljio neki moj apetit. Čak sam bio uvjeren dosta mjeseci da će to biti još jedan prosječan australski house invasion film, no, Australci me nikad na neki način ne ostave ravnodušnim, bilo to u pozitivnom ili negativnom smislu. Nakon što je izašao na Sundance Film Festivalu počeo je dobivati samo pozitivne kritike te su ga pohvalili kako je ovo film koji je konačno napravio odmak od pukog plašenja gledateljstva ili pretjerivanja s krvlju te se osvrnuo na realnu dramatiku koja je naposljetku i pametno konstruirana. Mislim da se ne mogu više složiti s takvim mišljenjem, jer sam, dok sam gledao film očekivao nešto više scary scena, no kako scene prolaze i radnja se razvija, shvatio sam da se tome u ovome filmu uopće ne trebam primarno nadati, jer je ovo jedan od rijetkih horrora u zadnje vrijeme koji ulazi duboko, duboko u srž problema te ispituje ljudsku psihu na mnogo razina. Siguran sam kako će mnogi od vas pomisliti da film nije zaslužio toliko hvale upravo zato što vas nije dosta uplašio, no stvari se nekada trebaju pogledati s druge, one kreativne strane. Postoji veliki broj horrora koji vas bezglavo pokušavaju izbaciti iz takta, a postoji ona nekolicina koja će vas emotivno protresti u smislu prolaženja kroz sve četiri glavne emocije, strah, tugu, ljutnju pa i kratku sreću. Babadook je psihološki mračni horror koji mi je dao nadu za boljitak horror filma u budućnosti.



Od početka filma narativno se vežemo uz Ameliu i uz njene probleme s ponekad iritantnim, a ponekad nesigurnim malim sinom koji je prvi primijetio prisutnost stare australske urbane legende. Nešto kao babaroga u europskoj i američkoj kulturi, tako bi Babadook bio okarakteriziran u ovdje u fiktivnom smislu, a njegov izgled i pojava te zvukovni quote: Ba ba-ba dook dook dook nešto je što će mi dugo ostati u pamćenju, neman je jako neugodno napravljena i možda mi je najveći manjak filma taj što ga se nije više iskoristilo, odnosno taj njegov vizualni potencijal i što je sve kao duh u stanju napraviti. Daleko od toga da se scenaristica i redateljica Jennifer Kent nije pobrinula za krpanje tih nedostataka, tako da možemo reći da je Babadook kao projekcija iz ljudske glave zapravo veoma psihološki razrađen karakter i antagonist. Gluma je jako dosljedna i odlična, potrebno je jako puno posvećivanja ovako zahtjevnim ulogama u kojima morate zapravo dati ono najviše, iako je možda riječ o horror filmu koji je stereotipan primjer najmanjeg ulaganja truda u mnogo stvari oko realizacije. Film niti u jednom trenutku nije dosadan i neprestano ćete očekivati što će se dalje dogoditi, mnoge scene tjeraju vas na razmišljanje, a opet, neke od njih su i prejednostavne pa se tako postiže i određeni balans. Odlični efekti ugodno su me iznenadili i veoma su artistički prikazani u pojedinim dijelovima, što je također jedna od vrijednosno gledano vrlo dobrih odlika filma.



Iako sadrži manjak očekivanih scary scena, Babadook je vrlo dobro posložen i te moguće manjke dobro je kamuflirao. Uvjeren sam da ćemo od redateljice kojoj je ovo prvi dugometražni film dobiti još puno toga u budućnosti. The Babadook je pametan horror, a to se za puno njegovih prethodnika ne može reći.