Ratni Čekić
srijeda, 29.02.2012.
Nesuđeni wardancer
Koliko stoljeća je već prošlo, a kaos ne jenjava? Moji najraniji dani vec postaju magloviti mom umu, teško pronađeni, ali sjećam se još. Sjećam se još šuma Athel Lorena, onih mladih stabljika koje sada čine domove mojih prijatelja, a i moj dom. Moje ime je caelasthil fastwing, a moje profesije su se mijenjale kroz stoljeca koja sam hodao po ovom svijetu. U mlađim danima hodao sam putem kao i moji prijatelji... Putem kithband ratnika. Mnoge zvijeri pale su pored mog luka, a s vremenom moja skupina je postala stvar koje se sva zla bića boje. Ime The 6 Silverbowmans izgovarano je sa poštovanjem ili po tiho, sa puno straha. Sve do tog kobnog trenutka...Borili smo se protiv bloodletter demona. Nikada nisam mogao pomisliti da bi takva stvar mogla zalutati blizu nase svete šume, a kamoli ikada u nju. Naravno pozvani smo da se rijesimo demona. Za one koji ne znaju, a mnogi vjerojatno ne znaju, bloodletter je ogromna i veoma gadna zvijer sa mnogo rogova na svojim mnogim lubanjama. A najgore od svega je njihova crvena koza premazana krvlju i iznutricama njihovih palih neprijatelja. No ima jedna stvar koja je manje poznata onima koji ga nikada nisu sreli. Taj smijeh...taj luđački smijeh nepobjedivosti dok reže svoje neprijatelje.
Postavili smo standardnu formaciju i prišuljali se sa svih strana. Međutim demon je očito znao da dolazimo jer sav element naseg iznenadenja je nestao kada se on zaleio na najblizeg od nas. Prije nego su strjiele stigle do čudovišta, moj dragi prijatelj Amendil Strongtower je bio isjećen i nabijen na rogu. Ono što je uslijedilo ja nzam samo iz priča koje su mi moji sudruzi ispričali. Obuzelo me nešto jače od bijesa. Strijele umočene u svetu vodu letjele su brzinom munje. Struna mog luka je igledala ko da se nikada ne opusta. Toliko brza je bila moja salva strijela. Nakon što smo ispucali mnogo strijela, a ja cijeli tobolac. Isukao sam mačeve. Čudna snaga mojim tjielom je prolazila, kao da je sam ''Adamnan-na-Brionha'' ulio snagu u mene i mačevi su poletjeli. Ono što je uslijedilo i moji prjiatelji pričaju sa strahom jer toliko je strašna bila scena koja je uslijedila. Prvo je odletjela ruka sa mačem grozne zvjieri. Rog za rogom je bio odsječen, a scena koja je bila pred njihovim ocima sada se zove ''ples smrti''. Jedna po jedna lubanaj je razbijena, ud po ud odsječen, sve u plesu koji je graničio sa fantazijom i magijom. Naposljetku jedino što je ostalo bilo je truplo u tisuću komadića i moj prijatelj Amendil mrtav u mojim rukama. Kažu mi da mi je trebalo pola sata dok sam prestao gurati iznutrice svojeg prijatelja natrag u njega, dapače trojica su me morali maknuti od njega, tolika je još uvjike biola moja snaga. A što se tiče moje svijesti... Ona je došla par dana kasnije, a saznanje o sudbini moga prijatelja nijje prošlo nimalo bolje nego prvi put. Od toga kobnog dana moj život je preokrenut naglavačke. Novi bog me je izabrao da budem njegov šampion to mi je bilo jasno. Jasnije nije moglo biti ,pošto je njegov znak bio urezan u moje rame magijom koju samo bogovi posjeduju i koju ništa osim toga boga ne može izbrisati. Od toga dana ostavio sam svoj luk sa strane i krenuo putem koji je drugim vilenjacima poznat kao put wardancera, put mojeg novog boga Loeca... U narednih par desetljeća moje vještine i moje tijelo su se promjenili. Moj izgled se promjenio, ali jedna stvar je ostal apromjenjena a opet ne promjenjena...moj um. Nakon tog dana moj um je bio usredotocen na samo jednu stvar. Zaštitu mojih kithband prjiatelja od borbe prsa o prsa. Odlucio sam se usavrsiti u znanju bliske borbe, u znanju mača, u znanju wardancera!!!
by all the gods of elves
my path is set, my quarry near and i will hunt it to the end of chaos wastes.
Dajem svoje poštovanje svim vilenjačkim bogovima ali služim samo dva.
Kurnus the hunter
Kurnus the hunter je gospodar šume i Životinja on je muz od Ishe .
Svi vilenjaci su njegova djeca . Kurnusa prate dvoje velikih lovačkih pasa .
On je duh netaknute prirode i beskraj nepreglednih divljina.
Svi mi lovci ga poštujemo i odajemo mu danak jer on nas gleda i prati po divljinama.
Jedino što od nas traži je da uzmemo od prirode onoliko koliko trebamo i da ne ubijamo bez potrebe ili iz sporta.
uvrijediti Kurnusa znači navući na sebe nesreću jer njegova je odmazda brza i brutalna
drugi bog kojeg jednako i bezuvjetno poštujem te mu zahvaljujem svakim svojim dahom
Asuryan Stvoritelj
Asuryan je stvoritelj svega i gospodar nebesa , najstariji je vilenjački bog.
stvoritelj je neugasivog plamena.
Asuryan boravi sam u svojoj velikoj piramidi na nebesima i promatra sve sa svog dijamantnog trona.
njegove statue nose masku jer niti jedan smrtnik ne može pogledati u njegovo postojanje i preživiti. on je sudac između božanskih sporova. takva je njegova moć da se rijetko miješa u smrtničke sporove osim kada su u opasnosti kraljica ili kralj vilenjaka i njih narod u cjelini .
moji bogovi me gledaju i prate, nadam se da ću im obraze osvijetliti svojim djelima..
Astellian , white lion of Chrace
ponedjeljak, 27.02.2012.
Hunter of the void pt 2.
Na svojem putu naišao sam na skupinu blagoslovljenih „asrai“ ljudi ih zovu ih šumski vilenjaci.
Bili su na tragu skupini beštija koje su prošle blizu njihovog doma šume Laurelorn te je njihova sveta zadaća bila ubiti zvijeri koje nemaju poštovanja prema životu.
Iznenađuje me koliko su postali drugačiji od nas , tako savršeno sjedinjeni sa šumom .
Takve pojave se samo na jednom mjestu na Ulthuanu mogu vidjeti a to je Averlorn dom nase Kraljice i carstvo prirode.
U početku su asrai bili sumnjičavi prema meni što me iznenadilo ali opet ja nisam odrastao na kontinentu punom stranaca i drugih rasa već u Chrace okružen rodbinom i suborcima.
Nakon što su zaključili da mi mogu vjerovati podijelili su svoje planove te sam im se pridružio u lovu.
Bio sam uvjeren da su bas te zvijeri ukrale Anulli kristal. Dok smo polagano sustizali njihov trag pripremili smo se za borbu .
Budući da su asrai gerilski borci dali su mi kratki luk da se mogu prilagoditi njihovom načinu borbe.
Prišuljali smo se njivom taboru, tiho zaklali stražu te u trenutku njihove svete ceremonije dok su bili najglasniji i u transu pustili kišu strijela na njih prije nego sto smo izvukli oštrice i dali ih sabiti na mač, sjekiru.
Dali smo pokopati ljude koje su zvijeri mučili i spalili zvijeri i njihov sveti kamen koji je zagađivao šumu
Prije spaljivanja detaljno sam pretražio trupla neizdrživo smrdećih beštija te nisam našao Anulli kristal ali tako mi Asuryana naći ču ga.
Uploaded with ImageShack.us
Astellian , white lion of Chrace
nedjelja, 26.02.2012.
Hunter of the void
osjećam se izmoreno, ruke su vatrene od umora, otvaram oči... nalazim se u velikoj šumi koji ljudi zovu Drakwald. Oko mene se nalaze trupla podmuklih ljudi zvijeri , njihovi udovi odvojeni od tijela leže na šumskom tlu, utroba razbacana i nasjeckana poput sušenog lišća . u borbi protiv njih sam zadobio samo površinske porezotine , tupava stvorenja su spora i neefikasni borci ali svoju sporost daleko nadoknađuju snagom i žestinom.ovo je već treći put da sam prekasno došao u njihov tabor..
http://images3.wikia.nocookie.net/__cb20071102171045/warhammeronline/images/2/23/
zovem se Astellian Wendaviel i dolazim iz prekrasne pokrajine Chrace sa velikog otoka vilenjaka Ulthuan.
pobijedivši velikog bijelog lava Hirundila sam stekao pravo nositi njegovo krzno i sjekiru mojeg djeda.
Dan mi je zadatak da budem jedan od tjelesnih čuvara vilenjačkih ambasadora u ljudskom gradu imena Altdorf(ljudi u velikim gradovima gotovo da smrde kao podmukli beastmani, gotovo :D). Na jednom od slubenih putova do Middenheima smo bili napadnuti. Velika horda beastmana nas je zaskočila u tmurnoj i zloj Drakwaldskoj Šumi ( grdi je dan kada vilenjak kaže za sumu da je zla ali drveća su ovdje mutirana i puna zlobe) p, prije nego smo ih sasjekli poput žita ukrali su sa kočije kutiju sa Anulli Kristalom. Kristal je trebao biti dar za Middenheimske Čarobnjake kako bi im pomogao u otkrivanju koruptiranih unutar njihovih zidina. tragično sam postao kapetanom Tjelesne straže jer je moj kapetan poginuo U duelu protiv velike Zvijeri na četri noge i dvije gladne glave. zbog nemilih događaja dao sam zakletvu ambasadoru da cu Anuli kristal naći dovesti natrag prije nego ga iskoriste za svoje zle radnje ove proklete zvijeri ..
Lutam već mjesec i tri dana i 7 sati bez prestanka i lutati ču do kraja vremena ako treba u potrazi sve dok moja zakletva ne bude ispunjena...
Astellian , white lion of Chrace
ponedjeljak, 20.02.2012.
Chapter I - Ferlangen - pt 2
Seven Blows of SIgmar (tavern)
Large wooden structure with spacious porch separated from rest of city by collonade of massive wooden pillars reminding upon nothing more than ancient temple.
There is a sign painted on wood that represents Sigmarite warrior priest pummeling head of beastman with his trusty warhammer.
Tavern is clean and well maintained, which comes as suprise to some visitors as it's owner is large, burly ex-soldier without style for dressing. His name is Otto. Ottos short temper is legendary among locals, though he tries his best not to scare newcomers in abandoning his tavern. Despite his rough exteriour and serious lack of social skills Otto is more tolerant than some concerning non humans and strange looking, and might even be tempted to offer position at his tavern to such individual. Visitor might be suprised when he sees well maintained and furnished veteran tavern, though after a while spent there one thing becomes obvious. Otto's friend Elleryn, elvish bouncer that decided to stay in his tavern is responsible for stylish decorations of interiour. Despite his good taste visitors will soon find out about his missgivings. Elerryn is arrogant and loves to brag. Despite that fact he is loyal friend and will not betray Otto, nor leave his tavern. Inquiring might discover suprising fact about Elerryns background. By some he is considered a elvish nobleman, as his bearing is regal and his dressing in latest fashion. Disdain he shows toward everyone except Otto is palpable. Others, wiser man see him for what he truly is, an xenophobic outcast sentenced among people he consider lower race.
Elerryn isn't only employee of old Veteran. He also hired two young girls to work as his wenches, Katerine and Marget. While Katerine is shy little redhead that scurries here and there without good look at customers, Marget is well developed busty darkhaired girl that might offer special services in exchange for gold crown.
All in all Seven blows of Sigmar is tavern with good reputation maintained by rich clientele. Most noblemans and foreigners that travel through Ferlangen rent a room or stay at evenings entertainment in this tavern. Though that doesn't mean that clientele is composed completely of travelers and nobles. Seven blows of Sigmar is known as place where nobles rub shoulders with common and military man, and as such is always looking for performer of quality.
srijeda, 15.02.2012.
Chapter I- Ferlangen
Ispričavam se zbog svih stilskih i gramatičkih grešaka, umoran sam i nemam volje lektorirati ;) Ovo je dio namijenjen igračima kako bi se lakše uživjeli u svijet u kojem igraju i možda si olakšali život ingame.
Igrači koji su objavili priču za sad : Karlo ; 3 mjesta prazna, početak igre za tjedan i pola.
Ferlangen is prosperous town north from eastern part of mountain range called Middlemountains by man of the Empire. Despite the fact that storm of Chaos wasn't that long ago, little town has kept its bearing what cannot be said of Ostlands Capital Wulfenberg that stil lies in ruins.
Man of Ferlangen survive by trading wood they have in abudance. But there is one other branch that also flourishes in Ferlangen, and that is trade in antiquities. Person could find anything from ancient rune weapons to forbidden manuscripts, though not many will admit that as witch hunters are ever vigilant, here even more than in other places, for memory of Chaos invasion is still fresh in Ostlanders mind.
Defenses: Despite it's size, Ferlangen has large amount of imperial troops stationed within its sturdy Dwarf made walls. As they live within confines of forest most of Ferlangen troops are composed of well trained and armoured imperial swordsman, while rest falls to halberdieers and rifleman.
Ferlangen is City with six large towers, each equiped with one large catapult and two balistas, and filled with arrows and gunpowder to sustain long siege. Each day there are soldiers marching walls tirelesly as they are well aware of danger that threatens them all. Threat of Chaos has always been foremost thought in Ostlanders mind, and when Northern winds blow they look at each other with steel in their eyes and hands firmly grasping hilts of their swords.
Nightlife: Ferlangen has almost nil criminal rate, because this far north any crime is payed with life. Depending upon crime person might be executed on spot or sent to first line of battle. Despite it's harsh laws, courtesans are known to profit from many soldiers passing this way.
There are two majot taverns. Sevens blows of Sigmar and Barons Grail.
– to be continued -
nedjelja, 05.02.2012.
Povijest lika, Karlo
Evo nešto malo drugačije, nadam se da nećeš imati ništa protiv. XD
Plus ima oko 2k više znakova (sa razmacima) nego si tražio,
još moram smisliti ime lika.
Niz strahota nakupljenih krade mi od daha,
svu smionost srca moga skovanu iz praha.
U grotlu crnih slutnji, što djeca su od bijesa,
vidim krv što kipi, zbog zloslutnog udesa.
Lavlja jama čeka, uzburkala na me,
iz nje vonj se širi, izaziva iz tame,
Zla kob svih otaca što mi putokazom posta,
te nesigurno idem, poput neželjena gosta.
Kroz vrata tuđe kuće, gdje nitko me ne čeka,
jer bliske mome srcu, Stiks, odnijela je rijeka.
Korake mi nitko do li zemlja sama sluša,
a prizora se moga čak i najgnusniji gnuša!
Ljaga mi je kruna, a prijezir svih odjeća,
mog imena se pravog ni Bog više ne sjeća!
Sram je moje žezlo kojim vijam svakodnevno,
uvrede i kletve, pratnja što me prati revno.
Istjeran sam, bačen iz carstva s one strane,
zbog nečega čem' vrijeme već ispralo je rane.
Bačen potom bijah u zle tamnice kraljevstva,
sumpor, vlaga, trulež - vrline tog su mjesta!
Tamo prinesoše moju dušu k novom ruhu,
i nadjenuše novo ime mom prognanom duhu,
Smjestiše me među vrevu uskipjele zlobe
te predstava tako poče bez ijedne probe.
Za oca mi daše isto tako prognanika,
loze ogrezle u krvi svojih suputnika.
Sred prezrenoga kova ljudi pruži mi se dom.
Od tada pratnja su mi vječna pakao i grom!
Utroba me rodi zapušena dahom smrti,
majku moga tijela ranjen um dade zatrti.
Tako dospjeh ovdje gdje se otrovi mješaju,
gdje se pare dobivene k'o hrana roblju daju.
Otada već bješe mnogo ljeta prošlo vrelih,
a ja dođoh kao bogalj do godina zrelih.
Zbog tuđijeh grijehova pripade mi kazna,
osuđen na nemir, prolazim kroz mjesta razna.
Ni pod jednim krovom ne mogoh utjehe naći,
i u svakoj rupi isti će me jad pronaći.
Tek lutajuć' u sramu zbog svog prokletog roda
smjenjuju se dani k'o ustajala voda.
Ognjište mi bješe jedno bogato imanje,
Svemu sada nalik meni, skroz suprotno zdanje.
Upij sviješću sada priču koju ću ti reći,
Nitko moju tužnu sudbu ne može poreći.
Od časa kad otvorih oči bol me svuda prati,
Od mučnog porođaja izdahnula mi mati.
Preko zlatnog mosta svojom voljom prešla nije,
Oduvijek mi misli mori, da l' još se gdjegod krije.
Teškim sjenama sumraka kreće li se ona,
Vidi li me, sina, kralja prosjačkoga trona?
Što god točno bilo, tijelo napusti prerano,
Možda bi nam uz nju drugo vrijeme bilo dano.
O njenoj krijepkoj duši i liku premilome,
Znam tek vrlo malo, jer ćutahu preda mnome.
Otac mi je neobičan, kakav sav je bio,
Mrsko o njoj govorio i uvelike krio,
Svaku priču u kojoj je bila protagonist,
Iako to nikom baš nije išlo u korist.
Jadan čovjek izgleda baš borio se s tugom,
Noćima dok samotan bi šet'o bližnjim lugom.
Sam sa sobom govor bi čest znao zapodjenut,
Dok bi odajama urlao kao opsjednut.
Isukanim mačem prijetio zraku pred sobom,
Kopnio je ubrazno pod tim zlobnim kobom.
Zadnje dane ubijeđen da provodi na drumu,
Borio se s avetima u delirijumu.
Na moje se oči u skelet skoro srozao,
I u zoru krvavu otpoče čas taj zao.
Ostah i bez oca, sam na ovoj zemlji prašnoj,
Prepušten na "brigu" bližnjih, udesu tom strašnom!
Tek kad mi otac na žal onostrani zakorači,
Spoznah kako je kada te ljudsko zlo potlači.
Niti stigoh za dragoga oca proliti sve suze,
Već me gad i podlac, stric, pod krilo svoje uze.
Tjerajuć' me u rabotu s daškom jutra rana,
Puštao me nije kući sve do kraja dana.
Krivih kičmu obrađujuć' za džabe svoje polje,
Sav trud on bi brao protiv svake moje volje.
Noći sam provodio pak u toru za svinje,
Osim na dan kada bi se vršilo kolinje.
Tek komadić mesa imah i to otet psima,
Krvoločno, zvjerski tad bih borio se s njima!
Raznolikost obroka sačinjavao mi napoj,
Drugačiji je bio samo moj tugaljivi poj,
Što ga pojih ridajući kasno, prije jela,
Taj mi napjev neveseli bi molitva cijela.
Kasnije mi oduzeše i mjesto kraj svinja,
Od srama sveg osjećah se manji nego grinja.
Psetu nam'jenjena brvnarica postade mi dom,
skvrčen u toj skučenosti ispred strugah s bradom.
Kisnuli mi tako malo noge, malo glava,
Izrastoh stoga u čovjeka vrlo rijetko zdrava.
Bolovanja razna opkole mi dušu tako,
Čak grozničav robovanju utekoh nelako.
Bolesnički dani postupahu samnom vrelo,
Čas moreć', čas cjelivajuć' iznemoglo tijelo.
Družeć' se sa smrću prolazilo bi mi vrijeme,
A u srcu raslo mi je trulo neko sjeme.
Trulo sjeme mržnje, čemera i bijesa
Što u meni proklija zbog tog zlog udesa.
Tijelo moje diže se na bližnje te ih pobi,
Bez svijesti što je ostala pod tom gadnom kobi.
Krv je tekla po toj zemlji k’o u potocima
i dan danas vjerujem da je u toj kući ima.
Zločina svog ne sjećam skoro pa nikako
Ali kad mi svijest se vrati nisam ni zaplak’o,
Otvrdnje mi srce korom jakom k’o u hrasta
Šibano vjetrovima napaćenog rasta.
Brže bolje pobjegoh od te strašne scene,
Prije no me mozak opet ludilu ne prene.
Došavši do grada, pritajih se tamo,
Po zamračenim ulicama povlačih se samo.
No, nedugo nakon toga nađoše me vlasti,
Dok u gladi pokušavah jabuku ukrasti,
Ironija pravde bješe golema na djelu
Za masakr hodih mirno al’ jabuku cijelu
Ne mogu uzeti da ne osudi me grad.
Strogi zakon upravi mi puta k rudnicima
Zatvoru izgrađenom iz ognja i dima.
Par sam dugih godina u podzemlju proveo
U kraljevstvu mraka đavo me uzeo.
Na sve moguće načine snalazih se ja,
Robija od mene načini lopova.
Nemogući uvjeti tek trening savršeni
Za vježbanje vještina što znaju bit na cijeni.
Tako i izađoh na slobodu s novim zvanjem,
Željan da se okoristim tim praktičnim znanjem.
Krenuh putem šume pronaći siguran kutak,
Jer konačno sam dočekao i ja svoj trenutak…
Nova Warhammer FRP kampanja
Prve četiri osobe koje objave priču svog lika na blogu će igrati.
Dopuštene rase:
Human, Elf, Dwarf, halfling.
Dopuštene karijere:
Sve iz Career Compendiuma
Rolanje statistika na prvom sessionu, na session potrebno donijeti character sheet sa sređenom karijerom i upisanim skillovima, talentima i advance shemom.
Počinje se igrati sa 1000 xp-a + jedan free advance kako pravila nalažu
Svaki igrač dobije 2d10x2 gc-a i g.q. hand weapon. Svaki igrač gubi jedan FP bez obzira koliko ih ima.
Posebna pravila:
Zamijena fatepointova:
1 FP - 100 xp
1 FP - 50 gc
1 FP - g.q. hand weapon se zamijenjuje b.q. hand weaponom
1 FP - Moonbow: BS +5%, dmg 3,armour piercing. During night when moon is high creates magical arrows.(Elf character only) (type: Longbow)
2 FP - 250 xp
2 FP - 125 gc
2 FP - hand weapon with rune of cleaving(+1 dmg)
2 FP - full mail armour(lether is included), if character has lether or mail components rest is only added. character does not get duplicate armour elements.
2 FP - Destrier
2 FP - Choose Gromril Breast plate or gromril bracers(dwarven character only)
2 FP - Sling of Esmerelda: when character rolls 10 for damage it is automatically considered Ulric fury without another BS test. (Halfling character only)
(type:sling)
2 FP - Blessed warhammer of Sigmar (initiate (of Sigmar) career only), one handed b.q. hammer with Impact quality. To use impact quality character has to pray(half action+succesfull WP test). Also weapon is considered magical.
Za novac koji je dobijen zamjenom nije moguće kupiti dodatnu opremu prije početka igre.
Homerules(ova stavka će biti nadopunjavana tokom igre):
Hounted combat: Character koji charga na konju može odlučiti da pregazi neprijatelje, neprijatelj ima pravo odabrat dali će izbjeći(Agi test) ili napasti. Napad koji napravi barem 4 wounda konju zaustavlja charge.
Ukoliko konj nije zaustavljen on izvrši napad na lika kroz čije polje prolazi. I tako dalje dokle god ne istekne movement ili neki napad zaustavi konja.
Jahač konja mora izvršit svoj napad protiv prvog protivnika u liniji.
Koplje koje je readiano za charge pogotkom automatski zaustavlja charge bez obzira dali je učinilo išta damagea.
Likovi sa ambidex talentom mogu zamijeniti parry koji dobijaju od oružja u sekundarnoj ruci za napad. No u tom slučaju gube parry.
Novi početak
Storm is brewing on the horizon. Storm the likes world of man has not seen in centuries. Storm of chaos.
Exiles from the northern province of Kislev arrive each day in our glorious Sun bathed Empire. Every day more and more of them come. They speak of unspeakable horrors and creatures to dark to be able to exist under this sun.
Then the night came, night that followed exiles and we are again at brink of destruction. But will there be a Hero that will stop advance of Chaos armies this time, will there be New Magnus the Pious who will spit his defiance into very eye of Daemon Lord. Will there be New day for the man of the empire.
As old bard finished his tale he took long sip from the tankard he was squeezing during his storytelling, overbalanced and fell from the table he was standing on. Laughing ovations followed his fall, but so did copper and that was all he cared about. Let fools laugh at him, let them, for the storm is coming and he wasn't going to wait for it here. Just as soon as he earns two karls he is going to be away from here, as far south as that money can take him.
Erm you Boy! Yes you! yelled old bard waving his gruby old hand towards barkeeper. Barkeepers name was Otto Schuelicht and he wasnt man who took jokes easily. He arched an eyebrow at his customer about to lash at man with his tongue but piercing scream stopped him in mid sentence. It was long and high pitched, unlike anything any of tavern patrons ever heard before. Even old beards looked troubled.
Are there birds that sound like that? Said young recuit barely old enough to be wearing arms.
Old trooper and sergeant Franz just exchanged knowing looks ignoring nervous yelps of young one. This is going to be day when he is bloodied. Screams or pain and fear were approaching fast. And door shook on its hinges, barely holding. Bard failed to suppress his whimper as doors fell down with second stroke.
It was him. Siluething against the storm was tall human, easily filling frame of the doors. One of his enormous hands were holding large blade as tall as any man, while other held still bleeding head of a soldier. Bard knew that man, it was old veteran that payed him stew last night. How the hell did that creature pass whole regiment of halberdiers, damned drunken bastards. But as he heard sounds of battle outside he knew he was wrong. Dark knight wasn't here alone.
