Ratni Čekić
nedjelja, 23.05.2010.
borbe na medvjeđoj planini. Setsuna
tiho smo se tog podneva šuljali po šumi kao listovi koračali smo kao jedan. pogledi koji su poput sokolova oprezno pregledavali budno svaki pedalj šume. ( http://www.youtube.com/watch?v=lqio33ksk5I -za ugođaj)sara i vilenjak "zmaj" su predvodili kolonu i svojim umijećem tihog hoda da bi otkrili neprijatelja. plijen je bio lako spažen, znak se dao ,ura smrtna.neko gluho doba kada prljav posao se radit mora. sada smo mi zadavali udarac, sada smo mi bili lovci a zelena gamad lovina.formacija se napravila. sedmero nas izvuklo strijele i napelo ih o lukove. odaslali smo prvi val smrti i drugi i tek tada su zvijeri se uspjele organizirati da nas napadnu. njihov poglavica crni ork je bio bijesan jer su nejgovi podanici umirali. Avandor je krenuo u hitri napada da zaštiti vilenjaka i Saru. nekako sam bio odvučene pažnje i moje strijele nisu pogađale jer imao sam posla davajući naredbe. dogovorene formacija je davala rezultate jer nitko na zapadnoj fronti nije ni bio pogođen, orkovi i goblini zajedno su padali poput zrelih višanja u kasnu jesen.luky i ambroz su se sakrili iza drveta i sa stitovima pokrivali ostale čekajući da neprijatelji dojure na blisku borbu.
Avandora su opkolili no borio se hrabro štitom u jednoj i mačem u drugoj rezao ih je poput kruha. orkovi i goblini su nasrnuli i njihov poglavica s sjekirom u ruci se zaletio u istočnu formacijuu kojoj se pridružio ambroz. sasjekli su zlog i smrdljivog stvora. u isto vrijeme luki se pridružio svom suborcu na sredini bojišta i bok uz bok njih dvoje su zaklali dva orka ..Avandoru je koncentracija počela polako padat i u trenu već je bio teško ranjen.dojurih u zadnjem trenu da ga izbavim od zla i nasrnuh na prvog drugog i trećeg goblina svom silom i znanjem te ih otpratih na neki drugi svijet. nitko nije umro kao što sam i rekao da će biti.
tog časa nije nas izbavio neki bog ili neki bahati čarobnjak pun sebe i svojih sitnih trikova.
spasila nas je odanost jednih prema drugima i čelik iskovan u vatri radnoj.
iako je Avandor bio ozbiljnije ranjen odbio je moju naredbu da se povuče.
on to nema u krvi, kaže on.
četvrtak, 13.05.2010.
Setsuna.. povratak iz tame...
ugledah svjetlost iznenada. pomislih da sam na nekom mjestu na koje mrtvi odlaze...no prijateljsko lice onog ambroza je potjeralo krv kroz obraze i osmjeh na usne. živ sam pomislih i to sretnik. Nakon ovog događaja mi se život čini pozitivniji ,žene su spašene, horda zlih beštija otjerana od grada daleko na medvjeđu goru. no dosta ugodnih misli puno je bilo pred nama. puno zlog posla ,puno ubijanja.
slijedeci dan sam se digao iz krveta nekako u zavojima..rekli su mi da me kraljevski liječnik i sami bogovi spasili i pokrpali...heh bogovi... oni su davno napustili sve nas,pustili su da jaki upravljaju život slabima.e pa dosta kažem ja, dosta sa tim zlom dosta sa mračnim stvorovima.
krenuo sam u kupovinu novog metalnog oklopa za prsa i našao se u radnji patuljačkog majstora kovača. glas mu bijaše dubok a duga brada urešena pletenicama. vrlo uljudno me pozdravio i ponudio mi cijenu koju jednostavno nisam mogao odbiti.sjetih se da mi je štit bio rasprsnuo u zadnjoj borbi s crnim vitezom.
opremljen alatom za borbu protiv zla koji vlada spreman sam na sve.
otišao sam do tvrđave na odmor i jelo.
slijedeće jutro sam se probudio ranije u obukao puni oklop na sebe, moram priznat da je neki ponos prošao kroz mene vidjevši se novom i sjajnom metalnom ogrtaču.
krenuli smo prema polju ispred zidina grada. vojnici , plačenici svi na polju spremni na zelene gamadi što željni što zlatnika što krvi zbog ubijenih žena ,cura, kćeri... pisari su prozivali imena desetorice među kojima smo bili mi. prozvao sam ih sve i porazgovarao s njima te stisnuo svakom od njih ruku osim Sari (našem izvidniku) koja je bila nekako arogantna. još jedna figura nam se pridružila. Avandor vitez iz nekog kraja koji mi nije poznat. okupljeni krenuli smo u dogovor kojim putem krenuti. i odluka temeljena na meni novom pojmu demokracije pala je na mene. izabrao sam put prema glavnom taboru orkova i goblina..put do njih je bio kroz šumu u kojoj se mala grupa zelenih gamadi nalazila.
upoznali su naše oštrice. svi do jednog. no to je priča koju trebam ispričati neko drugo večer.
