Ratni Čekić
četvrtak, 03.03.2011.
Mark von Geizeg, tuneli, zagonetke i demoni
Jahao sam cijelu noć kako bi stigao do putujuće grupe koja je pogla udesitigobline koji su nemilosrdno mi bili trn u oku dok sam bio na dužnosti u Myrmidijinoj kući sunca. Kako goblina više nema mene su lažno optužili za pokušaj atentata na svog kapetana kojeg sam služio bez pogovora dok je to imalo smisla. Istina da imam crnu točku u svojoj vojno povijesti, moj hrabri charge dok je duke koji je zapovjedao stavio svoj rep pod noge dok je bježao.
Ljutim se na cijeli vojni sistem carstva kojeg smatram da je odgovorno za smrt jedinog čovjeka kojeg sam smatrao ocem, Sira Eisenhauera koji je ubijen tjekom jednog proboja chaosovih trupa kroza naše linije.
Lažirao sam svoju smrt tako što sam ubio jednog od slugu moje građe kojeg sam obukao u svoj oklop te sam ga polozio na krevet. Cijelu sam sobu namočio u gorivom ulju te sam preokrenuo jedan od sviječinjaka na krevet kako bi izgledalo kako je svječinjak izazvao požar. Potplatio sam jednog čuvara da me tokom noći pusti van zatvora te je u to vrijeme krenula velika vatra koja je brzo zahvatila cijelu moju sobu. Moji konji su me čekali na mjestu di sam ih ostavio.
Ubrzo sam sustigao strance koji su mi ostavljali poruke kako da pređem zagonetke koje su oni prošli. Dostigao sam ih u momentu kada ih je par ružnih malih životinja napalo. Svojim hitrim konjem u galopu sam s svojim kopljem probo jednog od malih pakosti dok se ostatak grupe više-manje pobrinuo za ostale.
Došli smo do jedne prostorije u kojij je gorila vatra. Gospodin Schwarzwald je rekao kako znakovi su govorili da tu moramo donirati ono što nam je najvrijednije. Hmm meni je poruka bila jako dvosmislena jel nešto što je osobi vrlo vrijedno nemora biti i materijalno vrijedno, a opet može biti i obrnuto. Bacio sam bacio sam čekić koji sam našao u goblinskom kampu te sam bavio koplje kojim se koristio Sir Eisenhauer koji mi je na samrti ga predao. Teška sam srca gladao kako izgara. Vatra se najednom proširila te nam otvorila prolaz.
Uploaded with ImageShack.us
Krenuo sam naprijed osječao sam toplino oko tijela koja me nije opekla al kako sam napredovao tako sam osjećao kako konji koje sam držao na uzdima su sve više se opirali. Ja nisam se mogao vratiti te sam bio prisiljen pustiti uzde.
Kad sam prošao kroz portal našli smo se unutar labirinta hodnika. Gospodin Schwarzwald je rekao da budemo na oprezu. Meni se u ruci našlo moje koplje koje sam ostavio u vatri. Bilo je isto kao i prije samo je odašiljalo nekom drugačijom energijom bilo je puno lakše nego prije. Krenuli smo kroza hodnike te smo nabasali u jednoj prostoriji na demona koji je bio preko 2 metra visok te u prostoriji je bilo na zidovima baklji ali što mi je na prvi moment upalo u oko je bliještavi olrat iza njega s puno zlata. Demona smo ubili brzo i efektivno. Setsunu je zaokupilo zlato dok je mene više interesiralo kakvi su to mačevi na otaru. Bilo je 8 mačeva poredanih u krug s sštricama prema sredini. Gospodin Schwarzwald je rekao kako su to mačevi pobjede. Mačevi s kojima se jedino može ubiti demon kojeg je on došao ubiti. U grupi nas je bilo 7 tako da sam ja uzeo 2 mača pošto sam od malih nogu naučen boriti se jednako s obije ruke. Setsuna je pokušao uzeti što više poluga zlata dok sam ja uzeo skromno 2 koje će mi pokriti novoga konja i opremu što sam izgubio.
Krenuli smo dalje te smo došli do zadnjeg hodnika kojeg nismo pregledali. Bio je dugačak hodnik koji je na kraju imao jedna vrata koja su bila zatvorena.
Uploaded with ImageShack.us
Kada smo otvorili vrata na vratima je bio demon neopisivog izgleda. Setsuna i ja smo se uspaničarili te smo pobjegli dok je gospodin Schwarzwald jurišao na njega. Ubrzo smo obojica shvatili da se nemamo čega bojatite smo se vratili u boj. Vrlo smo brzo shvatili da samo Mačevi pobjede imaju većeg učinka . Ubrzo nakon što smo sasjekli prvog pojavila su se još 2 slična demona. Sve smo ih sasjekli velikom brzinom i silovitoscu. Kad je zadnji od njih pao pomislio sam: „uf sad malo odmora.“ Ali Sigmar nije htio da bude tako te se zamlja pocela trest te se strop počeo urušavati. Pohitrali smo kroz vrata koja su prosli temoni i našli smo se licem u lice s demonom koji je bio višestruko veći od nas. Izgledao je kao mitologisko biće magnataur te je silovitim udarcima krenuo na nas. Izudarao je mene, Setsunu, Caela, Schwarzwalda ali smo isto tako svojim ujedinjenim snagama i uz pomoć mačeva pobjede ubili bestiju.
Ruke su me lagano izdajale, podlijegavao sam jakim bolovima koje mi je demon uzročio. Krenuli smo jedinim putem van kule u koju smo ušli kako bi dobili svoje spasenje nakon ovakvih gadosti i strahota. Sanjao sam samo kako ću se vratiti u dom u kojem sam učio kako bi postao vitezom, vratiti se jedino osobi do koje mi je još stalo i jedina osoba koja se za mene brinula i koja mi je pokazala što znaći ljubav majke. Da žena Sir Eisenhauera, koju nisam vidio od pokopa Sira Eisenhauera, kada sam joj rekao da ću jednog dana doći i vratiti se kod nje u kuću jedinu kuću koju sam ikada smatrao domom.
