Ratni Čekić
subota, 09.04.2011.
Calard Garamont, lutajući vitez u potrazi za dotakivanjem u okrutnome svijetu
Jednoga maglovitoga proljetnoga jutra u pokrajini Carcasone, u gradu Marguilles rođen je Calard drugi sin Arthura Garamonta jednog od vitetova Bretonnijskog kraljevstava. Odgajan je kako priliči jednom plemiću, od ranoga je djetinstva je učen kako se ponašati prema ostalim plemićima, učio poštivati Lady of the Lake koja nas štiti te ostale viteške osobine. Uz intelektualne vještine od njegove 7 godine podučavalo ga se vještinama borbe, strategija i jahanja na konju. Korištenju s mačem a podučavao ga je jedan od najpoznatijih izraditelja i mačevaoca u cijeloj Bretonniji, Gunthar. ZA kraj moje obuke Gunthar mi je poklonio mač koji je napravio posebno za mene. “U ovaj mač sam uložio puno vremena, pa mora da je moje najbolje djelo” rekao mi je Gunthar. Ugravirano mu je bilo na starom Bretonnijskom jeziku: "Istina, pravda i cast" .
Uploaded with ImageShack.us
Do 14 godine boravio je u kući svoga oca kada se otisnuo u svijet kako bi našao naći dostojne pustolovene prevom Bretonnijskom vizetu. U svojem putovanju kroz Bretonnijske šume susretao se s opasnostima kao sto su raznoliki beastmani, greenskinovi i ostale zle sudbe ovoga svijeta.
Putovao je kako ga je instink navodio, kroza šume i preko brda borio se i iskazivao hrabrosti. Krenuo je prema istoku duboku u šumu gdje je krenuo nalaziti svoje prve dostojne protivnike. Jahao je danima i nalazio na raznolike razbojnike i manje okrutne zvijeri. Nakon nekoliko tjedana provdenih u šumi došsao je u malo selo. Selo je bilo siromašno, a ljudi izgladnjeli. Ujahao sam u selo i svi su me gledali kao u Boga, kao da im se spasenje ukazalo pred očima. Došsao sam do sredine sela gdje me dočekao njihov stariješina. Upitao sam za smještaj i malo hrane. Stariješina je rekao: “ Ponuditi će mo Bretonnijskom plemiću najbolje što možemo ali zadnjih par mjeseci naše usjeve uništava ogroman divlji vepar s različitim mutacijama po tijelu te je trostruko veći od normalnog vepra. Probali smo sve ali ta zvijer nemože umrijeti, naše strelive nemaju učinka, naše zamke su rastrgane.” Poručio sam im da ću sutra ujutro uz pomoć i u čast Lady of the Lake osloboditi ovo selo od grozne sudbine koja ih je snašla. Rano ujutro obukao sam svoj oklop, pripremio svoj mač, stavio štit na ruku, uzjahao konja i krenuo prema poljima gdje uzgajaju hranu. Pričekao sam i kroz par sati zvjer je došla na hranjenje. Zvijer je bila ogromna oko 2 i pol metra visoka težila preko 500 kila. Molio sam Lady da me štiti protiv ovakve zvijeri.Uzao sam svoje koplje namjestio štit čvršće na ruku te sam u punome galopu krenuo prema zvjeri. Zvjer me spazila odmah te krenula prema meni. Uspio sam obusti zvjer u glavu ali nisam zabosti koplje duboko dosta te se odbilo od lubanje. Zvjer je urliknula te me strgnula s konja. Pao sam na pod a konj je nastavio do ruba šume te stao tamo. Dok sam se uspio ustati zvjer je bila već na pola puta do mene, trebao sam reagirati brzo. Nabio sam koplje u zemlju i vrh koplja prema zvjeri. Iskoristio sam silu kojom je nasrnula prema meni te se koplje zabilo duboko u prsa zvjeri. Zvjer je pala na pod teško disajući. Izvadio sam mać te molići Lady of the Lake mirnu dušu zvijeri, prerezao sam joj grkljan. Vratio sam se po konja te sam krenuo prema selu da ih obavjestim da su njihove patnje prestale.Vračao sam se prema selu kada sam spazio da nešto nije u redu. Kada sam došao do proplanka gdje mogu vidjeti selo selo je bilo pod opsadom razbojnika. Vidio sam njihovog vođu na konju u pozadini opsade. Obišao sam selo kako bi došao vođi iza leđa. U ponom zaletu sam s svojim još krvavim kopljem krenuo prema vođi razbojnika. Nije me ni primjetio koliko je bio okupiran svojom umišljenošću. U punom galopu moje koplje proslo je kroz njegova prsa kao noz kroz maslac. Izvadio sam mac te sam bjesnim urlicima uplasio bandite dok sam ubijao dvojicu koja su bili cuvari vode bandite. Banditi su bjezali su svoj kamp duboko u sumi. Pratio sam ih za sigurne udaljenosti. Kada su se smjestili u kamp prisao sam te glasno upitao: "Zasto pljackate siromasne i slabe?" Prisao mi je jedan od bandita, te mi rekao s Reikspeil naglaskom: "Mi smo bili svi suseljani u jednom Empire zabacenome selu koje je unisteno od strane kaosovaca. Pobjegli smo ovdje u sumu te nemamo hrane da prezivimo, mi, nase zene i djeca. Nesmijemo nista uzgajati a kamoli loviti, znamo da je ovo zemlja Bretonnijskog kralja." Osvrnuo sam se te Sam vidio kako is improviziranih kuca izlaze zene s djecom. Rekao sam im: "Vratit cu se za jedan sat, da cu im pokusati rijesiti njihov problem." U punom galopu krenuo sam prema selu. Kada sam stigao ljudi is sela su mi klicali, vikali kako sam ja njihov spasitelj. Dosao sam do seoskog starjesine. Prije nego sam mu uspio ista reci on je rekao: "Vjecni smo ti duznici, nemozemo ti dosta zahvaliti. Ako ista trebas reci sto a mi ako mozemo to cemo to pruziti." Objasnio sam starijesini problem izbjeglica koji su ostali u sumi. Predlozio sam mu da smjeste te ljude u svoje selo da im pruze novi dom. Iz malo razmisljanja slozio se s mojih prijedlogom. Otisao sam po izbjeglice te im pomogao preseliti stvari, a ubrzo je i jedan dio seljana dosao s kolima kako bi olaksali ljudima. Prosirili su seosku palisadu da mogu smjestiti jos 5 kuca. U 7 dana izbjeglice su imale novi dom i krenuli su zivjeti zivot bretonnijskih seljaka. Nakon izgradnje zadnje kuce uputio sam se dalje u svoju avanturu, prema Carstvu koje je bilo i poznato u Bretonniji. Došao sam do Altdorfa glavnog grada jedne pokrajine Carstva. Nakon kraćeg vremena provedenoga tamo, upoznavanja s ljudima i njihovim tradicijama i običajima krenuo sam dalje u svoju pustolovinu tražeći dostojne protivnike. Uz nekoliko omanjih greenskeenova koje sam s lakoćom porazio prošsao sam znaćajan dio Carstva prije nego sam se vratio u Bretonniu. Tamo me zatekla jako loša vijest. Otac mi je preminuo u svojoj postelji dok mene nije bilo.
Uploaded with ImageShack.us
Moj stariji brat Bretelis preuzeo je cijelu imovinu koje je familija Garamont posjedovala. Nakon što sam se vratio doma i odtugovao za ocem ( vrijeme tugovanja bilo je 3 dana od saznanja za gubitak osobe u Bretonniji) po mene je poslana poruka od samog kralja Louena Leoncouera da odmah dođem na njegov dvor.
Uploaded with ImageShack.usOdmah sam krenuo na put prema kraljevom dvoru. Kada sam stigao tamo izrazio mi je najdublju sućut te me pohvalio za moju hrabrost i poštenje koje sam napravio kod malog pograničnog sela. Imenovao me Vitezom kraljevstva te me dodjelio da vodim imanje jednom od njegovih Grail knightova iz njegove osobne straže. Bio je skoro moje visine ali njegov oklop je djelovao magično, njegovo lice se nije vidjelo ali kaciga je djelovala zastrašujuće. Odveo me do njegove kuće koja je bila kojih 5 sati jahanja od kraljevog dvora. Znao sam da slijedećih par godina dok mi kralj i vlasnik imanja ne dopuste da krenem u potragu za gralom morati ću biti ovdje i uživati u idili upravitelja imanja.
