Ratni Čekić
nedjelja, 26.09.2010.
Cael zivot
Mrak se nadvio nad mene i tama me progutala. Ali odjednom tracak svijetla...zar sam u raju. Prijateljska lica rekla su mi da sam ipak jos među zivima. O kako je divno biti ziv. Dosta sam tratio svoj zivot vrijme je da pocnem uzivati u njemu. Koga briga za mog oca i sta on misli. Od sada pa nadalje zivim iz dana u dan i uzivam u zivotu. Rekoše mi da me kraljevski lijecnik jedva spasio, ali srecom nakon tjedan dana mirovajna bit cu ko nov. Luky i ambroz nekako su uspjeli dokrajciti viteza i spasiti djevice i setsunu i mene. Jedino izgleda da je gamad podjelila svu moju odjecu tim kurvama. Ali nema veze bar sam ziv. setsuna je pokazao nekakvo oruzje onom vatrenom magu i izglda da je isparilo. kaze da je bilo od kaosa i da ga je prcistio vatrom. ha ha setsuna je bas popusio ha ha. ja necu nasjest na tog maga. onaj amulet ako i je magican cu vec na crnom trzistu negdje prodat. luky ce se pobrinuti za to. no sada nije vrijeme a to. vrijeme je bilo da si pojacam oklop jer nakon ovakve bitke vidim da dobra kaciga glavu cuva. otisao sam do kovaca i trazio ga nekakv jaci oklop koji me nece sputavati u kretanju. pokazao mi je jedan prekrasan kozni oklop pojacan sa dobrim kvalitetnim celikom. rekoh uzimam. naravno opet sala na moje usi. ti prokleti ljudi ponekad se starno pitam sta radim s njima. svaki put se morm prisjetiti da ima i dobrih ljudi poput lukya. koliko god taj mali bio kukavicki lopov jos me nije iznevjerio kad je prijevara bila u pitanju. hehe. nakon toga otisao sam u krcmu na opustajuce pice i nakon toga u krevet. ne opat od kud taj vitez. ti si mrtav. setsuna ubij ga. ne ne ne!! umriii!! aaaaaaaaaaaa! pocele su me nocne more proganjat. svaki put isit san. taj prokleti vitez. vise se ne mogu niti posteno naspavati. progoni me stalno ta slika taj pogled uzasa i kaosa....
sljedece jutro krenuli smo prema izlazu iz grada kada smo naletili na gomilu placenika i vojnika. doznali smo da se sprema vojska protiv goblina i orkova. nakon malo vijecanja odlucili smo se pridruziti. usput smo sreli ejdnog viteza avandora. trebalo mi je neko vrijeme da se sjetim od kud mi je poznata sjnegova odora. on je vojnik bretonije i njegov narod stuje jednu mocnu vilenjakinju. osima sto stuje vilenjakinju oni smatraju svakog vilenjaka magicnim bicem. ah ti naivni ljudi. izlgeda da ce mi napokon dobro doci. nije ta vilenjakijna ni luda kad se pocela druziti s njima. cijelom narodu vilenjaka je ucinila je veliku usluga kad god se nadu u drustvu tog naroda. pozvao sam avandora i dogovorio se s njim da mi bude cuvar. dapace sam se ponudio. ovaj pohod ce ici kao podmazan. orkovi cuvajte se mojih strijela. muaahha. setsuna je okupio neke ljude koji bi trebali ici s nama u grupi i organizirao ih u bojne formacije. htio je i avandora ali sam mu pomrsio planove ha ha ha. necu ja biti opet pnako gol i otvoren u bitci. postoje druge budale koje se bore prsa o prsa. krenuli smo u prvi pohod i gamad je padala. moje strijele su bile precizne a pisar je zapisivao tko je koliko ubio...
petak, 17.09.2010.
Cael
Opremili smo rudare sa oruzjem... ja sam dao luk, a setsuna neki crossbow i jos neko oruzje. Krenuli smo niz hodnik ja medu prvima posto bolje vidim u tami, a ambroz nam je cuvao leda. Zasli smo u hodnik i naisli na nekakve gobline. Setsuna je kleknuo da mi stvori mjesta posto sam ja puno bolji strjielac od njega...stvarno me ne cudi posto je on samo covijek, ne mogu vise od njega ni ocekivati... bnazalost jedan goblin je pobjegao.
Kao da ga je bog spasio moje zadnje strijele. Dosli smo do racvanja tunela i ambroz je rekao da bi trebali skrenuti desno, pod izlikom da je cuo vristanje djevica iz tog smjera. Cudno mi je to morat cu malo pripaziti na tog ambroza jer ja nisam nista cuo, a zadnji put kad sam osluskivao , cuo sam vjevericu na 100 metara. Nastavili smo desno i nakon dugog hodnika naisli smo na prosirenje i tamo sam ugledao nekakve četiri stakorolike abominacije. Brzo sam ispalio strijelu i pogodio jednog u tijelo. Jos par strijela sam ispalio i poslao ih natrag od kud su i dosli. Luky je preostalu dvojicu, junacki na moje iznenadenje, otjerao do nekakvog okna gdje su pali i ubili se. Nazalost nista od potencijalnih informacija, ali barem 2 abomninacije manje. Poslali smo lukya da se spusti po uzetu do dna okna posto je vrstan penjac,ali je nazalost uganuo zglob. Srecom ambroz ga je uspio vratiti i pomogao mu je hodati. Krenuli smo dalje iako se luky nesto prepirao iz nekog ralozga. Zapravo znam razlog: kukavica je kao i uvijek. Nagovorili smo ga i on je otkljucao vrata. Prostorija je bila prostrana sa mnogo golih djevica koje su bile zavezane i izgleda razdjevicene...steta neke su bile i lijepe... Na sredini prostorije bio je neki zao magicni krug sa tisuću svijeća, a iza njega neki mag je nesto carobirao.
U krugu je bio nekakav zeleni kamen koji je lebdio nad tijelom u krugu, a zli čarobnjak je imao i tamnog viteza za čuvara. Jos nkekava spodoba poput glave je lebdjela i izgleda govorila. Nesto najodvratnije sto sam u zivotu vidio. Vjerojatno je to bio samo jos jedan od mnogih abominacija koje je ovaj zli čarobnjak stvorio.
Tamni vitez je krenuo prema nama, ali ja sam se odlucio pucati u maga, jer mozda je to magican cuvar koji nestaje kad nestane njegov gospodar...cuo sam za takve stvari jos dok sam bio kod onog svog starog ucetelja magije. Gadao sam i gadao, ali mag je imao nekakvu zlku magiju koja je sprijecavala moje strijele da pogode išta. U meduvremenu tamni vitez se primakao meni i ostatku druzbe. Sasjekao je rudare kao da su od vode. Mnogima je nedostajala glava ili neki ud. Morao sam se povuci i poceo sam gadati viteza, te sam pozvao setsunu da nam pomogne. Nazalost moja teorija da je vitez magija nije bila tocna jer nakon sto je setsuna ubio maga vitez je i dalje napadao kao divlja zvijer. Uspio sam nekako protrcati pokraj viteza do setsune i izvadio sam svoj mac i stit i pripremiop se za borbu. I setsuna i ja bili smo ranjeni, ali pripremili smo se za tog demona. Udarali smo i udarali,ali oklop je bio tvrd poput zmajeve kože. Neko vrijeme smo uspjevali izmaknuti se vitezovim udarcima, ali na kraju nam je unistio i stitove, te nam je ostao samo mac u ruci. Setsunu kao da je spasilo bozanstvo u jednom trenutku. Gledao sam kako vitezov ogroman dvosjekli mac se priblizava setsuninim prsima i vec sam vidio njegovu smrt, kad je u jednom trenutku nesto zasijalo i stvorio se čekić na setsuninum prsima i blokirao mač. Jos par puta smo udarili snazno po vitezu i onda je dosao taj trenutak... setsuna je pao, sasjecen po nozi. Udario sam jos par puta zestoko u bijesu,ali bijes mi je samo odmogao... odjednom sam osjetio tupu bol u svojem tijelu...pogledao sam dolje i vidio mac zaboden u sebi. Pao sam na pod i krv je siknula van... zar je ovo kraj?? Nemoguce, ne jos, ne jos!!!! Oce ispada da sam te stvarno osramotio... Zbogom luky... bio si dobar prijatelj. Valjda ce te ambroz zastititi...
