Ratni Čekić
petak, 17.09.2010.
Cael
Opremili smo rudare sa oruzjem... ja sam dao luk, a setsuna neki crossbow i jos neko oruzje. Krenuli smo niz hodnik ja medu prvima posto bolje vidim u tami, a ambroz nam je cuvao leda. Zasli smo u hodnik i naisli na nekakve gobline. Setsuna je kleknuo da mi stvori mjesta posto sam ja puno bolji strjielac od njega...stvarno me ne cudi posto je on samo covijek, ne mogu vise od njega ni ocekivati... bnazalost jedan goblin je pobjegao.
Kao da ga je bog spasio moje zadnje strijele. Dosli smo do racvanja tunela i ambroz je rekao da bi trebali skrenuti desno, pod izlikom da je cuo vristanje djevica iz tog smjera. Cudno mi je to morat cu malo pripaziti na tog ambroza jer ja nisam nista cuo, a zadnji put kad sam osluskivao , cuo sam vjevericu na 100 metara. Nastavili smo desno i nakon dugog hodnika naisli smo na prosirenje i tamo sam ugledao nekakve četiri stakorolike abominacije. Brzo sam ispalio strijelu i pogodio jednog u tijelo. Jos par strijela sam ispalio i poslao ih natrag od kud su i dosli. Luky je preostalu dvojicu, junacki na moje iznenadenje, otjerao do nekakvog okna gdje su pali i ubili se. Nazalost nista od potencijalnih informacija, ali barem 2 abomninacije manje. Poslali smo lukya da se spusti po uzetu do dna okna posto je vrstan penjac,ali je nazalost uganuo zglob. Srecom ambroz ga je uspio vratiti i pomogao mu je hodati. Krenuli smo dalje iako se luky nesto prepirao iz nekog ralozga. Zapravo znam razlog: kukavica je kao i uvijek. Nagovorili smo ga i on je otkljucao vrata. Prostorija je bila prostrana sa mnogo golih djevica koje su bile zavezane i izgleda razdjevicene...steta neke su bile i lijepe... Na sredini prostorije bio je neki zao magicni krug sa tisuću svijeća, a iza njega neki mag je nesto carobirao.
U krugu je bio nekakav zeleni kamen koji je lebdio nad tijelom u krugu, a zli čarobnjak je imao i tamnog viteza za čuvara. Jos nkekava spodoba poput glave je lebdjela i izgleda govorila. Nesto najodvratnije sto sam u zivotu vidio. Vjerojatno je to bio samo jos jedan od mnogih abominacija koje je ovaj zli čarobnjak stvorio.
Tamni vitez je krenuo prema nama, ali ja sam se odlucio pucati u maga, jer mozda je to magican cuvar koji nestaje kad nestane njegov gospodar...cuo sam za takve stvari jos dok sam bio kod onog svog starog ucetelja magije. Gadao sam i gadao, ali mag je imao nekakvu zlku magiju koja je sprijecavala moje strijele da pogode išta. U meduvremenu tamni vitez se primakao meni i ostatku druzbe. Sasjekao je rudare kao da su od vode. Mnogima je nedostajala glava ili neki ud. Morao sam se povuci i poceo sam gadati viteza, te sam pozvao setsunu da nam pomogne. Nazalost moja teorija da je vitez magija nije bila tocna jer nakon sto je setsuna ubio maga vitez je i dalje napadao kao divlja zvijer. Uspio sam nekako protrcati pokraj viteza do setsune i izvadio sam svoj mac i stit i pripremiop se za borbu. I setsuna i ja bili smo ranjeni, ali pripremili smo se za tog demona. Udarali smo i udarali,ali oklop je bio tvrd poput zmajeve kože. Neko vrijeme smo uspjevali izmaknuti se vitezovim udarcima, ali na kraju nam je unistio i stitove, te nam je ostao samo mac u ruci. Setsunu kao da je spasilo bozanstvo u jednom trenutku. Gledao sam kako vitezov ogroman dvosjekli mac se priblizava setsuninim prsima i vec sam vidio njegovu smrt, kad je u jednom trenutku nesto zasijalo i stvorio se čekić na setsuninum prsima i blokirao mač. Jos par puta smo udarili snazno po vitezu i onda je dosao taj trenutak... setsuna je pao, sasjecen po nozi. Udario sam jos par puta zestoko u bijesu,ali bijes mi je samo odmogao... odjednom sam osjetio tupu bol u svojem tijelu...pogledao sam dolje i vidio mac zaboden u sebi. Pao sam na pod i krv je siknula van... zar je ovo kraj?? Nemoguce, ne jos, ne jos!!!! Oce ispada da sam te stvarno osramotio... Zbogom luky... bio si dobar prijatelj. Valjda ce te ambroz zastititi...
