Ratni Čekić
četvrtak, 15.04.2010.
setsuna, s bradom starom 2 tjedna nakon bitke
ponedjeljak, 05.04.2010.
danas umirem , ovo je priča o tome
Uvod u ludost
nakon one grobnice prije 3 tjedna sve mi se čini da je nešto izvan svojih normalnih granica ludila. sve se čini nekako promjenjeno.
nema ni Morrslieba na noćnom nebu. grad u kojem smo došli je je bio napadnut od strane goblina što nije uznemiravajuće , ono što je je to da oni nisu oćekivali napad i nisu imali opkop oko grada.
Jedan grad carstva još tako velik da nema opkopa?
i kažu da je čudno da goblini( bauci kako oni zovu) napadnu grad.
ne znam što ali stvari nisu na svom mjestu.
Ležim i utapam se u krvi s probijenim prsnim košem pri abdomenu.
no da se vratimo kako je došlo do toga.
krenuli smo neustrašivo prema dnu rudnika. iznenadio me taj vilenjak. hah nisam očekivao takovu dozu hrabrosti i srčanosti od te vucibabe i dangubice.
nagovorili smo još jednog rudara da nam se pridruži.
opremio sam ih s lukovima i svojim samostrelom. uzeo jedan kratki luk od drakea(vilenjak). od sad ga zovem zmaj i ako sam imao kakovih sumlji i nedoumica sve je nestalo.
hrabro smo se suočili zasjedi. hodnik je bio uzak kleknuo sam na jedno koljeno da jer sam imao mali luk te da bi otvorio mjesta za izvrsnog eksperta od luka drakea(zmaja) pod punim imenom zvanog Cael'ul'Mair Eldendrakea.
ubili smo jednog goblina drugi je pobjegao u tamo iz koje je došao. pred nama se stvorilo račvanje puteva.
ambroz iako ranjen je iznio mišljenje da ma snažan osjećaj da su žene na putu u desno , tojest da je čuo njihove krikove iz tog smjera. krenuli smo s odlučnim korakom. pred moim očima se tamni hodnik nakon dugo hodanja zamjenio prostranom prostorijom u kojoj su bile neke četri figure visoke oko tri i po stope s plaštevima i kapuljačama.
jurnuli su prema meni . zmaj vilenjak je jednog pogodio. došli su i pokazali svoje lice na svijetlu. divovski štakori kažem vam s crvenim očima. heh nasmijeh se sudbi , ispustih luk. mač se stvorio poput munje u rukama i stit ga pratio prilično poštenom brzinom. heh opet je sudba bila na mojoj strani upoznao sam dvojcu sa njihovim stvoriteljem kakov god on bio. dvojca su pobjegla pred mojim mačem i zmajevim strijelama. luki je nekako junački iskočio i tjerao ih do okna u koji su pala ostala dvojca. nagovorili smo spretnog lukya da ode dole s užetom i dizalo digne. uspio je u naumu ali je uganuo gležanj. ambroz je spretno i brzo vratio zglob i pomogao lukyju da hoda normalno(više manje).
krenuli smo niz okno u dizalu.
tama bijaše bogata tog dana jer da nije bilo baklji mrak bi nas pojeo i sažvakao i ispljunuo.
došli smo do vrata uz neko prepiranje s lukyjem. i on je mehanizam sredio. ostalo je samo na meni da ih otvorim.
bijahu 8 stupova u prostoriji. 24 djeve gole zavezane i oskvrnute. krv im je tekla niz bedra. nekakav krug je bio oko njega tisuću i jedna crna svijeća. neki mag je čarao zlu magiju pokraj njega je bio tamni vitez , u krugu je neki zeleni kamen davao zelenkastu svijetlost nad truplom nekim a iznad je lebdio neki demonski stvor. tamni vitez je krenuo polako prema nama no ja sam krenuo hrabro prema njihovom magu, ovaj isti je imao zube poput morskog psa.
puno svijeća sam porušio u nadi da obred neće moć nastaviti. iz sekunde u sekundu rezao sam mačem maga.
onda je neku zlu magiju bacio na mene i glava mi je bila spremna eksplodirat. rasjekao sam ga jednim divljim rezom na pola. no iz polovica su se stvorila dva demona. i onaj lebdeći demon me napao no ubrzo je shvatio da je mač tvrđi od njegove lubanje. molio me da prestanem. hah rekao mi je da će mi njegov gospodar dati 1000 zlatnika no ja sam mu odgovorio da ću mu dati samo jedan put k svome gospodaru u bezdan. pobjegao je kroz tajni prolaz. Zmaj je poviknuo da treba pomoć okrenuo sam se u potrčao u pomoć. on je trčao u susret i oboje ranjeni smo se spremili za nalet dvometarskog crnog i jezivo zlog viteza. borili smo se izbjegavali udarce zadavali ih no kao da mu je gospodar podario besmrtnost. štit mi je pukao kod drugog udarca pod silinom njegovog divovskog mača. našao je pukotinu u mome oklopu i udario svom silinom no neki crveni čekić se stvorio iz ničega i parirao silni udarac. zdao sam još nekoliko njih i tada je sudba bila kao uragan nemilosrdna. kaznio me za sve grijehe koje sam učinio prema njegovoj zloj braći . pao sam na tlo . Zmaj ga je napao al okop crni je bio kao tvrđava. i Zmaj je pao nakon svog plesa.
probio me je s mačem.
ležim i utapam s u krvi.
Sretan sam što sam upoznao vilenjaka.
ovako ja umirem sin od pustinje. gospodar putovanja. iskupljen od svih grijeha bar se ja tako nadam.
Kuran 5:33-34
Kazna za one koji protiv Boga i Poslanika Njegova kuju zlobu i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju.* To im je poniženje na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja velika,
ali ne i za one koji se pokaju prije nego što ih se domognete! I znajte da Bog prašta i da je milostiv.
bog to želi
Cael'ul'Mair Eldendrake razmisljanja 4
Nakon 1 dana putovanja stali smo navecer da malo odmorimo kada smo u daljini primjetili svjetla. Posto nitko nije bio nikada u Zandenburgu nismo znali je li to nekakav festival, napad ili nesto jos zločestije...kaos mozzzzda...kad smo stali Ambroz je nesto otisao pisat, ali kad se vratio nekako mi je bio cudan. Primjetio sam da trava po kojoj hoda se natrag cudotvorno vraca kao da nije uopce gazena...hmmmm je li moguce da je to neka magija ili mi se pricinjavalo te veceri nikad necu saznati, ali znam da taj nas novi suborac nesto skriva o sebi. Morat cu pripaziti na njega za slucaj da je neki carobnjak. Em zbog setsune koji se iz nekog razloga panicno boji carobnjaka, em jer ne znam koliko je mocan i kakve su mu namjere. Na nasu zalost setsuna nas je opet pokusavao mrtve umorne nagovoriti da krenemo dalje prema gradu da spasimo ljude u slucaju da je napad...joooj!! ali ajde luky se dobro sjetio da bi mogli naici na neke vrijedne stvari koje su 'ostavljene' za nas. Hehe. Ispalo je da je grad u plamenu i prije nego sto smo se uspjeli snaci okruzila su nas 11 goblina. Opet sam izvukao deblji kraj i od svih ljudi ja sam 'naletio' na strijelu. Krenuo sam sa svojim arsenalom sjekira i bodeza ali umor je bio jaci od mene. Prokleti abudabi i ajmo odmah. Skoro sve sam uspio promasiti pa sam odlucio da bih mozda mogao bolje pomoci ako dodem u borbu prsa o prsa sa setsunom. Jako brzo sam shvatio da to nije bila pametna ideja. Od sada vise nikada tako nepomisljeno necu uciniti jedva sam izvukao zivu glavu i bio sam prisiljen povuci se. Sestsunin pogled me jako izneneadio dok sam se povlacio...nekako pun mrznje i gnjeva prema meni. Ne znam sto je ocekivao od mene da umrem tu za neke ljude ili njega mozda...da on gradi svoju slavu preko mene...malo sutra imam ja pametnije stvari u zivotu za raditi...a tu je i moj cilj!! Od tog trenutka kadao sam gobline samo prackom i izgleda da mi se sreca osmjehnula jer sam par njih skinuo. Setsuna je totalno podivljao kad je vidio neku zenu koju goblini vuku. Ajde bar neka korist od tih njegovih uvjerenja sasjekao je bar petoricu goblina, a luky i ambroz su krenuli za djevojkom. Nazalost nisu je uspjeli spasiti. U svom tom kaosu nekako smo izgubili setsunu, a ja sam zbog zurbe nasao samo 2 sjekire. Dovraga morat cu smisliti neki nacin da privezem sjekire za uze tako da ih ne gubim tako olako u borbi. Dok sam trazio sjekire cuo sam nekakvo jako glasno stupanje. Luky je u strahu dotrcao do mene i odvukao me od trazenja oruzja prema kucama. Derao se da nisam normalan da bjezimo. Hmm mozda sam se i ponio malo nepromisljeno ipak su to samo bodezi. Definitivno bih trebao malo vise pripaziti previse rana u zadnje vrijeme dobivam. Otrcali smo prema kucama i usli u prvu koja nije gorila. Tamo smo zabarakadirali vrata sa stolom i stolicama, te pojeli ono malo hrane sto smo nasli u kuci. Nije puno, ali u ovakvim trenucima sve dobro dode. Dok sam gledao kroz prozor ugledao asm irokezu...mozda od patuljak mozda od onih vani nemani, ali odlucio sam se samo pritajiti jer nam je dosta nevolja za tu vecer bilo. Prespavali smo jedva jer netko je pokusavao uci tokom veceri i u tom trenutku je vladao takav tajac i nemir u nasim srcima da je bilo nesnosno. Srecom nitko nije pokusao provaliti i na kratko smo odahnuli, taman toliko da opet utonemo u zasluzeni san. Ujutro su nas probudile zrake sunca i zvuk rada gradana Zandenburga. Napad je prosao zivot se poceo vracati u normalu i ljudi su popravljali kuce, a i plakali nad mrtvima. Isto kao za vrijeme rata...opet isto... Ljudi koji stanuju u kuci u kojoj smo se sklonili ponudili su nam rucak i mi smo prihvatili. Nakon sto smo nasli setsunu par kuca dalje krenuli smo prema izlazu iz grada da vidimo kakav se okop radi i sta se uopce dogodilo. Naisli smo na 3 golema orka. Krv mi se sledila osjecao sam se paraliziran i bespomocan pred njihovom pojavom. Rekli su nam da moramo otici do grofa u tvrdavu. Na ulazu smo sreli viteza siegfrieda i rekli da su nas poslali u krcmu da nas tamo netko ocekuje. On nas je uputio i ubrzo smo ugledali tu ogromnu kucerinu. Unutra nismo uspjeli naci mjesto ali nas je gostionicar spazio odamh je napravio mjesta za nas. Za nekoliko trenutaka nastao je muk i sve svijece su se odjedanput upalile. Usao je po mojoj procjeni mocan carobnjak sav crven i nekako vatren.
Sjeo je za nas stol i pretpostavljam da je on stvorio plameni zid oko nas i ponudio nam posao. Luky je dosjetljivo rekao da se on doima kao osoba koju se ne odbija. Imao je i pravo jer smo prihvatili posao. Trebali smo otici u rudnik i vidjeti sta se dogodilo rudarima, te otkriti sta je sa svim zenama koje su oteli prethodne noci i pomogucnosti spasiti ih. Na srecu napisao je neki papir i rekao da je to oprema za nas, te da se javimo carlu kovacu. A sada ono najbolje. Primjetio je moj mac i ponudio mi 1000 zlatnika i to od toga 900 u opremi koja mi je neophodno trebala, ako sam mislio napredovati u svom poslu i cilju. Ispruzio mi je ruku i nisam bas bio siguran da li bih se rukovao ili ne posto je stol imao zagorene tragove njegovih ruku, pa sam ga pitao je li sigurno. On je odgovorio da je i odlucio sam riskirati, te sam mu stisnuo ruku i na moje cudenje nije bila nimalo vruca. Jos sam uspio nagovoriti maga da u cijenu opreme uracuna i inzinjera koji mi je napokon izradio 2 sjekire sa pricvrscenim uzetom. Otisli smo kovacu koji nam je dao opremu za posao koja je ukljucivala i opremu za penjanje sto me jako zacudilo posto idemo u rudnik. Napokon sam ojacao oklop sa metalom i koliko mi se cini uopce mi ne smeta pri kretanju iako ej metal; to ce mi savrseno doci predstojecih dana. Nakon posla opskrbili smo se opremom u virjdnosti 900 zlatnika. Obilsi smo cijeli grad i kupili oruzje, oklope, pisaci pribor, te sam ja napokon kupioo malo bolju odjecu. Takoder sam kupio jedno plemicko odjelo i da usiti crest svoje obitelji...2 kockice kako prikladno hehe. Jos sam kupio i malo nakita takoder sa 2 kockice kao ornamentom jer moram biti vjerodostojan ako se mislim predstavljati kao plemic. Nakon kratkog posjeta kraljevskom kirurgu kreuli smo prema rudniku. Na putu smo sasjekli neke gobline,ali Ambroz je dosta tesko ranjen. U rudiku smo naletitli na jos nevolje. Dok su Luky i Abudabi otkopavali rudare na ulazu u rudnik se pojavio nekakav ogromni trooki medvjed. Trening sa lukom se napokon isplatio jer sam ga ubio 1 hicem. Ostao je bez tog 3. oka hahahaha. Setsuna je pokusao uvjeriti rudare da nam pomognu, ali posto nije bas neki govornik skoro bi sve uprskao da nisam ja uletio i uspio trojicu nagovoriti da nam se pridruze. Takoder jedan cudan rudar mi je dao amulet koji je ispao nekom stvoru u crnom oklopu koji je vodio zene u rudnik, ali ni ambroz ni ja nismo nzali cemo sluzi...
nedjelja, 04.04.2010.
A glypse of the future at Zandenburg
subota, 03.04.2010.
Cael'ul'Mair Eldendrake razmisljanja 3
Razmisljanja 3
Kvragu i moja lajava usta!! Franz je doznao da ej netko ukrao mac a ja sam se bas u krivi trenutak sjetio traziti korice za taj mac... Rekao mi je da se vratim do sela i da i vratim mac kovacu kojeg sam prevario. Ajde nije ni tako lose proslo . Uspio sam nagovoriti Lukyija i Abudabija da idu samnom malo iza karavane dok ne stignemo do velikog grada. Abudabi...sve vise mi se pocinje svidati taj nadimak za setsunu koji je luky smislio hehe. Nakon 3 dana stigli smo pred grad i morali smo na ulazu ostaviti oruzje. Nazalost nisam uspio unijeti mac da ga prodam jer je prokleti strazar inzistirao na tome da imam dozvolu za prodavanje. U gradu se nije nista pametno dogodilo kupio sam si zecju sapu za srecu jer nikad dosta srece u zivotu J. Takoder sam nasao korice za mac, a cak sam i nesto zaradio zonglirajuci. Ujutro smo nasili na nakog tipa koji na m je ponudio novi posao cuvanja. Posto je nas posao s Franzom zavrsio to nam je dobro uletilo ali taj covijek se tesko cjenka. Ni srebernjaka vise niesmo uspjeli utrziti. Prihvatlili smo posao i krenuli prema zandenburgu. U noci su nas iznenadile neke divlje nemani prekrivene gustim krznom. Ranili su me, ali srecom prezivio sam nekako i sasjekao ih. Gamad!! Svi su prezivjeli jedino je brat od naseg poslodavca bio malo teze ranjen.
Napokon smo stigli do sela i otisli u krcmu se odmoriti i okrijepiti. Kako bezobrazan krcmar ,da me abudabi nije smirio prerezao bih mu grkljan prokleti covjek. A pitah ga najobicnije pitanje sta pise na macu. On ce mene vrijedati!! Dabog mu Randal poslao 3 lopova da ga dobro opljackaju. Nakon što smo setsuna i ja otisli van malo se ohladiti neka po meni luda baba je projurila pokraj nas da ju bauci napadaju. Krenuli smo za njom i na kraju je Amboz iz nje izvukao da je u sumi vidla neka zla stvorenja. Naravno da je glupi abudabi odmah poskocio od srece da ucini jos jedno dobro djelo, a posto je mrak ne mogu pustiti njega i ove ostale ovce da idu sami u tamu. Naravno da nije bilo nicega i vratili smo se natrag u selo i na spavanje. 3 dana kasnije ujutro smo krenuli u Zandenburg. Na putu smo naletjeli na trola. Cim sam ga vidio skamenio sam se uzasni stvor visok kao stablo. Sjetio sam se da je moj rod koristio vatru protiv njih ali ne znam zasto. Samo znam da sam srecom Ranalda prezivio i na kraju kad smo ga ubili sam ga polio uljem i zapalio smrad zeleni. Nazalost trol je pao na ambrozovu sestru i bogami smo se namucili dok smo ga maknuli s nje. Joooj ponekad se stvarno pitam kako sam okruzen s takvim slabicima. Oh da neki patuljak ozkaceni je doletio za njim i zalio sto ga nije uspio ubiti. Sprijeteljio sam se s njim zacudo i napokon doznao sta pise na macu. Na kraju dana poginula je sestra od ambroza i njegova braca. Tuzno tuzno ali takav je ziovot. Amboz je zatrazio od nas da odemo natrag u selo i kazemo da je i on poginuo skupa sa svojom bracom. Cak nam je i platio za to te smo luky i ja to napravili. Zatim smo se nasli izvan sela s nima te otisli dalje prema zandenburgu zajedno sa patuljkom.
Ambroz - Tamo gdje medvjedi imaju tri oka
U dva dana dvije su mi baučke strijele letjele prema glavi, jedna mi je ostavila gadan ožiljak uz sljepoočnicu, a drugu sam nekim čudom izbjegao - mislim da mi sudbina nešto hoće reći hehe. Vjerojatno mi želi reći da se konačno odlučim što ću dalje, hoću li opet bježat ili ću prihvatit ponuđenu priliku... Jutros kad smo se probudili goblina više nije bilo. Ljudi su obnavljali grad, popravljali palisade, nosili tijela goblina van grada, plakali nad mrtvima. Kako su svi koji su se zatekli u gradu morali pomagati i mi smo se khm odlučili pomoći. Vitezi na koje smo naišli su nas uputili prema krčmi u Gornjem gradu gdje smo trebali dobit daljnje upute. Tamo smo nakon jedne runde pića dočekali očekivanog Ulrika, čarobnjak narančate kose i brade koji nas je zaposlio da nađemo otete žene i nestale rudare. Čarobnjak je bio veoma moćan, upravljao je vatrom kako je želio. Pronicljivost mu je bila prevelika da bi ga zavarao, znao je da čaram. Dao mi je nekakvu knjigu i pismo. Pismo sam dao Lukyju da mi ga pročita: čarobnjak mi je ponudio da postanem njegov učenik. Još mi je napisao nekakva uputstva za rudnike Medvjeđe planine, nešto o kamenu moći. I nazvao me mojim pravim imenom iako sam mu se lažno predstavio kao Jambrek iz Marienburga, ili posjeduje još moći osim kontroliranja plamena ili me on ili njegovi ljudi, lovci na vještice vjerojatno, promatraju neko vrijeme... Mogu ili bježati od lomače ili postati učenjak. Otvorio mi je vrata velikoj moći, samo mi stoji na pladnju, ali nisam siguran je li to put kojim bi trebao ili htio ići. Snaga koju priželjkujem je ona koja dolazi od mene samoga, iznutra, ne želim takvo nešto naučiti, to mi se čini kao varanje i krađa. Al opet, možda mi čarobnjakovo znanje pomogne da dođem do nje. Sad kad gledam, previše puta nisam shvatio koliko su prilike koje su mi pružene zapravo dobre, ili ih čak nisam ni primjetio... Još uvjek sam preblizu domu, moram dalje bježati... ali... previše ima tih ali, ništa nije lako odlučiti. Kad se stvari smire skuhat ću si čaj od metvice i dobro razmislit hehe. Sad smo u rudnicima, spasili smo rudare, koji su se zatrpali pred baucima i nekakvim crnim vitezom. Setsuna ih pokušao khm osokolit na borbu, al samo ih se nekolicina odlučila pomoći nam pronaći žene. Nitko ih ne bi trebao kriviti zbog toga, danima su zarobljeni i gladni, u strahu i mraku. Vjerojatno ih se većina u glavi već oprostila od života... Dok smo ulazili u rudnik za nama je došao i medvjed s tri oka. Uspjeli smo ga savladati prije nego nam se približio. Najgore od svega što nikoga, pa ni mene to nije previše uznemirilo, previše se čudnih i užasnih stvari desilo proteklih dana... Morat ću nać hram Morra u Zandenburgo, ako ostanem živ u ovoj prokletoj planini, moram ostavit milodar za bratovu i sestrinu dušu.
